Zaporožje kao prijetnja kontinentu: Što se to događa s najvećom nuklearnom elektranom? Jesu li sukobljene strane do te mjere očajne da će dozvoliti, ili čak izazvati strašnu katastrofu? Zašto Kijev ne želi da IAEA inspektori pogledaju stanje?

Već danima se spominje opasnost od moguće nuklearne katastrofe koja prijeti iz najveće europske nuklearne elektrane Zaporožje. Ista se ovih dana našla ponovno na meti sukoba te je došlo i do određene štete. Vrijeme je da se pobliže osvrnemo na ovu situaciju i pokušamo procijeniti koliki je stvaran rizik, ali i što se točno događa jer Rusija i Ukrajina međusobno se optužuju za napade te prozivaju zbog "nuklearnog terorizma".

Sama elektrana je izgrađena još za vrijeme Sovjetskog Saveza. Najveća je u Europi i jedna od 10 najvećih na svijetu. Ima ukupno šest reaktora. Njih 5 je aktivirano u periodu od 1985. do 1989. godine, a zadnji, šesti reaktor, pušten je u pogon 1995. godine.

Elektrana Zaporožje proizvodi gotovo polovicu sve struje dobivene nuklearnom energijom u Ukrajini, a ukupno čak jednu petinu struje u Ukrajini.

Elektrana se nalazi na južnoj obali rijeke Dnjepar, u Enerhodaru koji je pak smješten jugozapadno od samog grada Zaporožje. U ovom pak ratnom kontekstu veliki problem nastaje zbog činjenica da se sama elektrana nalazi na iznimno važnom strateškom mjestu nad kojim kontrolu žele i Rusi i Ukrajinci.

Iako ideja vođenja oružanih borbi oko najveće nuklearne elektrane u Europi može zvučati suludo - i jest - to je upravo ono što se događa u ovom ratu, već u više navrata, a zadnji incidenti zabilježeni su krajem prošlog tjedna.

Prostor elektrane zauzet je od strane ruske vojske nedugo nakon početka invazije na Ukrajinu, 4. ožujka. Bitka za Enerhodar potrajala je oko 2 sata. Za vrijeme sukoba požar je izbio izvan glavnog kompleksa, no srećom je uskoro ugašen. Druge pak sekcije oko elektrane su pretrpjele štetu.

Prema pisanju ukrajinskog lista Ukrajinska Pravda 12. ožujka, ruska vojska je tamošnjoj upravi poručila kako elektrana od sad propada Rosatomu, ruskoj državnoj nuklearnoj energetskoj kompaniji, a ne Energoatomu, odnosno ukrajinskoj državnoj nuklearnoj energetskoj kompaniji. No, ukrajinsko osoblje je nastavilo rad na istoj, bez obzira što se ona još od ožujka nalazi pod ruskom kontrolom.

5. srpnja američki list The Wall Street Journal objavio je kako su ruske snage uspostavile vojnu bazu unutar samog kompleksa nuklearne elektrane te da je tamo postavljen i raketni sustav BM-30 Smerč.

Postaviti vojnu bazu unutar kompleksa nuklearne elektrane može zvučiti ili kao poprilično mudra ili poprilično luda ideja. Mudra je ako suparniku ne bi nikad palo na pamet izvoditi napad prema samoj elektrani, a vrlo luda ako to nije slučaj. Već prošlog mjeseca postalo je jasno gdje ova ideja leži. Naime, 19. srpnja ukrajinske snage šalju tri samoubilačka drona na rusku opremu i šatore koji su postavljeni na prostoru kompleksa. Taj napad potvrdilo je i ukrajinsko ministarstvo obrane rekavši da su pritom ubili troje ruskih vojnika te ranili još 12. No, ruska strana tvrdi kako je u ukrajinskom napadu ranjeno i najmanje 7 zaposlenika elektrane.

Jasno, u ovom ratu gotovo je nemoguće reći tko govori istinu, a tko laže, jer obje strane se koriste informacijom kao oružjem. Da se nešto zaista dogodilo možemo znati jedino ako to obje strane potvrde, a po mogućnosti i treća!

Imajući u vidu da su obje strane voljne ratovati na prostoru same elektrane, ne treba posebno ni napominjati kako je opasnost od katastrofe itekako velika. Ali problem nije samo prisutnost sukobljenih strana. Nedavno, 3. kolovoza, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju, Rafael Grossi, izrazio je veliku zabrinutost zbog, kako kaže, fizičkog integriteta elektrane kao i pitanje provode li se svi nužni popravci i održavanje, naročito kad je riječ o sigurnosti nuklearnog materijala.

Misija IAEA-a trebala je posjetiti elektranu da se sami uvjere kakva je situacija na terenu, no u ovom trenutku čekaju na čak tri dozvole - ukrajinsku, rusku i odobrenje UN-a. Zapadni dužnosnici po osnovi već primarno optužuju Rusiju za nastalu situaciju, ali zašto IAEA misija čeka i na ukrajinsko odobrenje? Zar ne bi bilo očekivano da je ukrajinsko odobrenje odmah stiglo? Zapravo i ne, kako se čini. Naime, ukrajinska državna kompanija Energoatom protivi se posjeti IAEA misije. Zašto? Zato jer bi ta posjeta, kako tvrde, "dala legitimitet tamošnjoj ruskoj prisutnosti".

Možemo vidjeti do koje mjere je situacija postala apsurdna, ali s tendencijom da postane tragična. Nuklearna katastrofa u Zaporožju mogla bi zaista ozbiljno ugroziti dobar dio Europe (bilo bi od velike važnosti pratiti kuda vjetar puše u takvom slučaju - možda ovdje!), ali sukobljenim stranama je jedino važno da ostvare svoje ratne i sebične interese.

IAEA inspekcija u ovom trenutku možda je od apsolutno esencijalne važnosti, naročito ako je već oštećen fizički integritet same elektrane, ali Kijevu je važnije ne dozvoliti "ruski legitimitet" što je također krajnje apsurdno jer nije da će IAEA na neki način dati legitimitet ruskoj okupaciji. To je kao da se zabrani Crvenom križu kontakt s drugom stranom (iako je, spomenimo i to, upravo zahvaljujući posredništvu Crvenog križa do sad odrađeno više razmjena tijela poginulih vojnika).

Šef ruske "okupacijske administracije" na prostoru elektrane, Jevhen Balitski, pozvao je pak IAEA da posjete elektranu kako bi, poručuje, "vidjeli kako ruske snage čuvaju elektranu dok je Ukrajinci napadaju".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.