Do nedavno je Bjelorusija bila često na meti brojnih Zapadnih sila i medija, zemlju se često nazivalo "zadnjom europskom diktaturom", a bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašaneka, koji jest na vlasti već 21 godinu, "zadnjim europskim diktatorom". No, mora se primijetiti kako te žestoke kritike u zadnje vrijeme više i nisu tako žestoke, štoviše, gotovo da ih i nema. Kako to? Nešto se očito promijenilo u načinu gledanja Zapada na Bjelorusiju.
Dakako, stvar koju treba odmah istaknuti je činjenica da Zapadu zapravo ni nije stalo da li je Bjelorusija "diktatura" ili nije, neke od najvećih svjetskih diktatura vrlo su dobri saveznici Zapada (primjerice Saudijska Arabija i druge zaljevske monarhije). Razlog zbog kojeg se Bjelorusiju toliko često napadalo vrlo je jednostavan - na Bjelorusiju se gledalo kao na produženi utjecaj Rusije u Europi. Donekle je tako i bilo, no stvari su se ipak promijenile otkako je izbila Ukrajinska kriza.
Lukašenko jest bio u vrlo dobrim odnosima s Rusijom, u to nema sumnje, no ni on na ovo partnerstvo više ne gleda na isti način otkako je izbio sukob na istoku Ukrajine i otkako je Rusija prisvojila Krim. No, kako ćemo uskoro i vidjeti, zahlađenje odnosa između Minska i Moskve nije nekakva Lukašenkova "izdaja" Putina već ponegdje i poprilično opravdan strah od velikog susjeda. Dakako, ne može se govoriti o pravom raskolu, jer odnosi između Minska i Moskve i dalje su dobri, ali napetosti se osjećaju i te napetosti već su dovele do niza posljedica.
Bjelorusija, između Zapada i RusijeDa, Lukašenko jest preko 20 godina na vlasti i zbog te činjenice će ga neki nazivati diktatorom. Izbori u Bjelousiji postoje, Lukašenko ih redovno dobiva. Mnogi će reći da nije odveć teško dobiti izbore u zemlji gdje se mediji i javna rasprava nalaze pod strogom kontrolom vlasti. Istina je, bilo bi teško u Bjelorusiji osvojiti izbore ako niste Aleksandar Lukašenko, otprilike onoliko teško koliko bi bilo dobiti izbore u SAD-u ako niste pripadnik Demokratske ili Republikanske stranke. Stoga "stanje demokracije" u pojedinoj zemlji zaista ovisi o osobnoj interpretaciji.
Ipak, činjenica da Lukašenko očito ne planira sići s vlasti tako brzo ne smeta mnogim stanovnicima Bjelorusije. Štoviše, u vrijeme aktualne krize na istoku Europe, gledajući stanje u Ukrajini, mnogi u Bjelorusiji su zadovoljni činjenicom da je on na vlasti te će mu samo poželjeti zdravlja.
Obični ljudi na ulicama Minska slažu se većinom s takvom tvrdnjom. Jedna 30-godišnja računovodstvena radnica, Volha Migitskaya, rekla je u razgovoru za britanski The Guardian: "Dobro je da imamo Lukašenka već 20 godina na vlasti. U zemlji vlada mir i stabilnost. Ukrajina je imala četiri predsjednika i vidimo kako je to ispalo".
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, nalazi se na vlasti od 1994.Narod Bjelorusije nije glup, znaju oni da u svojoj zemlji ne uživaju slobodu medija i neke druge slobode koje postoje (a i o tome bi se dalo pričati) na Zapadu, ali se ne bune, upravo zato jer znaju da bi nekakvo "talasanje" u ovoj situaciji vrlo vjerojatno dovelo do kaosa.
Zagovornici vlasti koja nema autoritarnih predispozicija kao da se nikada ne mogu dovoljno načuditi toj činjenici te stvarno vjeruju da se radi o nekakvoj podvali, propagandi i lažima. Kako bi jedan narod ikada mogao svjesno željeti autoritarnu vlast, onu vlast protiv koje se ne govori i od koje se prosječan stanovnik drži podalje. Možda je to ostavština sovjetskog mentaliteta na istoku Europe, ali uočavamo da se takva stajališta razvijaju i drugdje - odličan primjer je Egipat gdje su ljudi zaista u milijunima izašli na ulice kako bi na vlast doveli ponovno vojno-autoritarnu vlast. Nisu to učinili zato jer vole da ih se drži pod vojnom čizmom, ne, učinili su to zato jer su vidjeli što se dogodilo u Libiji, Tunisu, Siriji itd.
Stanovnici Bjelorusije znaju da se Lukašenka ne kritizira, ali se nadaju da će barem imati koliko-toliko normalan život, bez straha od rata i drugih tragedija. Nitko ne tvrdi da je ovo idealan oblik vlasti, vjerojatno ni oni koji podržavaju Lukašenka neće reći da je ovo idealno, ali kada alternative izgledaju još lošije, nije teško pronaći neke pozitivne strane kod lidera kao što je Lukašenko.
Kakva je generalna kvaliteta života u Bjelorusiji? Ako se vodimo statističkim podacima, situacija nije loša. BDP po glavi stanovnika (podaci iz 2013.) je negdje duplo manji nego u Hrvatskoj, 7,500 USD, no gotovo dvostruko veći nego u susjednoj Ukrajini gdje iznosi oko 3,900 USD.
Nezaposlenost? To je gotovo nepoznat termin u Bjelorusiji gdje službeno nezapsolenost iznosi oko 0,5% (s tendencijom pada!). U skupini mladih između 15 i 24 godina čak 88% ima posao (podaci Svjetske Banke).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
