Zagrliti Aziju i napokon se probiti u Europu: Dvostruka kineska geostrategija za suočavanje s Trumpom
Kineski odgovor na oštru politiku carina američkog predsjednika Donalda Trumpa mogao bi biti jedan od najvažnijih strateških preokreta u suvremenoj geopolitičkoj areni. S jedne strane, Peking se sve odlučnije pozicionira kao vodeća sila u Aziji, osiguravajući nove saveznike i partnere kojima nudi brojne ekonomske beneficije. S druge strane, Kina istovremeno kreće u ofenzivu prema Europskoj uniji, potičući ideju dublje suradnje i pokušavajući iskoristiti stanje šoka i neizvjesnosti u europskim glavnim gradovima izazvano novom američkom politikom. Europske zemlje, tradicionalno čvrsto povezane sa SAD-om, nalaze se sad u situaciji da ozbiljno razmatraju potencijalno produbljivanje veza s Kinom – iako se u praksi, barem zasad, teško odriču transatlantskoga partnerstva.
Za Kinu je Trumpov trgovinski rat, sa stalnim uvođenjem ili prijetnjom novim tarifama, postao okidač za brže širenje vlastitog utjecaja. U regiji Azije i Pacifika Kina već godinama gradi sustav različitih sporazuma i inicijativa (poput Belt and Road Initiative - "Pojas i put") kojima snaži gospodarsku ovisnost susjednih država o vlastitom tržištu i tvrtkama. No, u trenucima kad Washington pokazuje spremnost na jednostranu upotrebu ekonomskog pritiska, mnoge azijske zemlje – čak i one koje su tradicionalni američki saveznici – dobivaju dodatni poticaj da razmisle o diverzifikaciji odnosa. Kina ovdje nudi konkretnu alternativu: pristup svom golemom tržištu, jeftine infrastrukturne kredite i, zasad, umjerene sigurnosne zahtjeve.
Takav kineski "meki" pristup, čije su prednosti uvjeravanje i ekonomska potpora umjesto otvorene prisile, dio je šire strategije kojom se Washingtonu šalje upozorenje: ako SAD nastavi s ultimativnim zahtjevima i carinama, mnoge bi azijske države mogle odlučiti da je Peking pouzdaniji partner. Naravno, vidjeli smo kako ta dinamika nije jednostavna – Japan, Južna Koreja i Tajvan, primjerice, i dalje snažno ovise o američkom sigurnosnom "kišobranu" i održavaju vrlo opsežne političke veze s Washingtonom. Ipak, to ne umanjuje širinu prostora u kojem Kina može djelovati kako bi ojačala svoju poziciju, osobito u jugoistočnoj Aziji. Zemlje regije ne žele birati stranu u novome Hladnom ratu; dapače, pokušavaju od obiju sila izvući maksimalnu korist, a Trumpova agresivna retorika često ih gura bliže Pekingu.
Ono što Kina sada radi, u ovim okolnostima, jest produbljivanje postojećih veza i ubrzavanje financijskih i infrastrukturnih inicijativa. Zahvaljujući višegodišnjim projektima koji su već zaživjeli (primjerice željeznički pravci u zemljama jugoistočne Azije, lučki projekti uz Indijski ocean), Peking je stvorio mrežu ovisnosti ili barem političkih obveza. To znači da bi, čak i ako postoje države nesklone bližem vojnom ili političkom vezivanju uz Kinu, snaga ekonomskih argumenata mogla donijeti prevagu. U situaciji kad Washington uvodi carine na robu iz tih zemalja ili pak uvjetuje pomoć vlastitim geopolitičkim interesima, kineska je otvorenost privlačnija. S kineske točke gledišta, to je iznimno plodna podloga za jačanje bilateralnih odnosa.
S druge strane, Kina je svjesna da ne može u potpunosti računati da će joj azijski susjedi "pasti u krilo" samo zbog američkog unilateralizma. Japan i Južna Koreja, primjerice, i dalje imaju golemu trgovinsku razmjenu s Kinom, no isto tako ne žele previše ugroziti savez sa SAD-om. Čak i Tajvan, koji u Trumpovoj administraciji vidi snažnu simboličku potporu, održava izvrsne trgovinske odnose s kopnom. Zbog toga Peking igra složenu igru: podupire zajedničke projekte s regionalnim vladama, uvjerava ih u stabilnost kineskog tržišta, a istovremeno ne stvara eksplicitni zahtjev da one prekinu suradnju s Washingtonom. Upravo to razlikuje kineski pristup od aktualne američke politike, gdje se sve češće poteže retorika tipa "ili ste s nama, ili protiv nas".
No, drugi veliki cilj Kine u ovom razdoblju jest Europa. Bruxelles i ključne europske prijestolnice – Pariz, Berlin, Rim, Madrid – trenutno su prilično zbunjeni nizom iznenadnih američkih mjera. Trumpova administracija ne samo da je uvela carine na europsku robu, nego je i u više navrata jasno dala do znanja da europski sigurnosni i gospodarski interesi nisu prioritet u novoj američkoj strategiji. Upravo takvo raspoloženje Kina želi iskoristiti. Brojne su izjave visokih kineskih dužnosnika, a i bilateralni kontakti s europskim državama, usmjerene na poruku da je Peking "odgovoran partner" koji podržava multilateralizam i globalnu stabilnost nasuprot Washingtonovoj politici "tko nije s nama, taj je protiv nas".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
