Već u nekoliko navrata imali smo situaciju da se SAD opasno približio tehničkom bankrotu, odnosno potrebi podizanja limita na zaduživanje u "zadnjem trenutku". Obično bi taj proces bio popraćen brojnim političkim svađama unutar Kongresa, no zastupnici bi uvijek, par sati prije isteka roka, ipak podigli limit te bi kriza bila izbjegnuta. No, ovog puta priča je drugačija...
Prije svega treba pojasniti što bi točno značio bankrot američke Vlade, odnosno Washingtona. Za početak država bi prestala isplaćivati plaće državnim zaposlenicima, a to se odnosi na sve osobe koje rade za državu, od uredskih zaposlenika pa sve do vojnika. Govorimo o milijunima Amerikanaca koji bi odjednom ostali bez prihoda. Nadalje, umirovljenici bi ostali bez mirovina. No, to je tek početak lančane reakcije koja bi pogodila cijeli svijet.
Kada bi se dogodilo da SAD više ne može vraćati svoje dugove, odnosno kamate koje se gomilaju, morali bi se zaduživati po drugačijim uvjetima, skupljim uvjetima. To bi pak odmah dovelo do toga da bi sva kreditiranja postala skuplja - stambeni krediti, auto krediti, dugovi po kreditnim karticama.
Zašto su ove situacije sve povezane? Zašto bi bankrot američke Vlade doveo do znatno težih uvjeta za obične građane? Zato jer zapravo sve direktno ovisi o tome je li SAD u stanju vraćati svoje kredite. Na tom "povjerenju" se ne zasniva samo kredit građana SAD-a već i doslovno cijela globalna ekonomija.
Drugim riječima, stabilnost američkog duga je uvelike temelj globalne ekonomije. To pak znači da bi bankrot Washingtona sa sobom povukao i ostatak svijeta u duboku krizu.
Kako smo i rekli, već smo bili nekoliko puta u takvoj situaciji i ista se rješavala dogovorom oko podizanja limita zaduženja u zadnji trenutak. Svaki put je svijet odahnuo i generalno prestao brinuti o tome do iduće takve situacije. No, oni koji pomnije prate ovaj veliki problem znaju da je svako podizanje limita zapravo samo prolongiranje opasne situacije koja, jasno, postaje sve opasnija svakim odgađanjem.
Koliki je uopće američki nacionalni dug? Riječ je o brojkama koje je teško uopće pojmiti - 29 bilijuna USD (29 tisuća milijardi USD).
Republikanci odbijaju podići limit te tvrde kako je Bidenova administracija "izvan kontrole" kad je riječ o trošenju te kako će doći do još velikog povećanja nacionalnog duga ako se ovakva situacija nastavi. I tako još jednom imamo situaciju gdje dvije stranke igraju već uvježbanu licemjernu igru. Naime, ona stranka koja je u opoziciji, odnosno ona čiji predsjednik trenutačno nije na vlasti, žali se zbog duga iako je i ona svakako ta koja je pridonijela pumpanju istog u prethodnom mandatu.
U konkretnoj situaciji Republikanci su za vrijeme Trumpa poprilično osiromašili državnu blagajnu davajući bogatima brojne porezne olakšice i rezove.
Biden je pak još pri početku svog mandata najavio veliki plan infrastrukturne obnove, a riječ je o mega-projektu koji bi težio oko 4 bilijuna USD. Mnogi su njegovu ideju usporedili s projektom New Deal američkog predsjednika Roosevelta krajem 30-ih kada se SAD intenzivnim ulaganjem u infrastrukturu uspio iskobeljati iz Velike depresije. No, ovo nije vrijeme New Deala i Demokrati shvaćaju da takav novac ne mogu namaknuti. To pak već izaziva interne svađe unutar Demokratske stranke koja je podijeljena po pitanju koliko bi se trebalo izdvojiti i što bi trebali biti prioriteti. U isto vrijeme Republikanci pojačavaju pritisak te tvrde kako će Demokrati bankrotirati Ameriku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
