Azija je danas poprilično miran prostor, no odnosi između vodećih sila su kompleksni i svaka promjena ove delikatne ravnoteže može voditi u neugodne posljedice. Vanjske sile također imaju velik utjecaj, uključujući i trenutačno dva najveća geopolitička rivala - Rusiju i SAD.
Washington svoju dugoročnu strategiju na globalnoj pozornici vidi upravo u Aziji te je stoga i pokrenut fokus prema regiji Azija-Pacifik. Što taj "fokus" zapravo znači? Želi li SAD snažnije ekonomske odnose i veću zastupljenost za svoje transnacionalne kompanije? To se podrazumijeva, ali to nikako nije sve - kada SAD o sebi govori kao "pacifičkoj sili" onda se pod tim misli na dovlačenje vojske u što većem broju.
Taj proces je već otpočeo i gomilanje američkih snaga sve je prisutnije u Australiji, Japanu, Filipinima, Južnoj Koreji i drugim mjestima gdje imaju svoja saveznička "uporišta". Zašto to SAD radi? Da bi vojno opkolili Kinu. Čemu tu? Zar Kina predstavlja prijetnju nekome? Hoće li Kina napasti Australiju ili Južnu Koreju? Naravno da ne, ali ako se pita američke stratege, Kinu se zapravo treba što čvršće okružiti kako se Kina ne bi počela ponašati kao i oni.
Prema nekim izvorima Kina već jest najveća ekonomija svijeta i to brine SAD jer znaju da taj veliki ekonomski potencijal prije ili kasnije mora početi djelovati i politički. Štoviše, to se već i događa - dovoljno je vidjeti koliki je utjecaj u kratko vrijeme ostvarila kineska banka za razvoj regionalne infrastrukture, AIIB. Kineski utjecaj je toliko snažan da je AIIB banka sebi privukla niz zemalja američkih saveznica koje su se uključile kao temeljne članice očekujući znatan ekonomski probitak.
SAD su pokušali, zaista jesu, spriječiti svaku zemlju od priključenja AIIB-u sugerirajući im da to ne čine. No, ovo je bio tipičan primjer u kojem je Kina jednostavno presnažna za SAD. Primjer također jako dobro opisuje što zapravo znači biti "saveznik". SAD može računati na svoje saveznike diljem svijeta sve do onog trenutka kada ti isti saveznici ne požele postati također saveznici nekog drugog.
Kina postaje sve atraktivnija i u zemljama američkim saveznicima početi će jačati nove političke struje koje će zagovarati veću bliskost s Kinom ili pak "promjenu saveznika". SAD stoga može računati na postojeće odnose samo dok se u spomenutim zemljama na vlasti nalazi političke nomenklature koje su im odane. Iste mogu ostati na vlasti ili pasti s vlasti, ali postoji po SAD i opasnost, ipak nešto manja, da će iste nomenklature promijeniti saveznika.
Kako izolirati Kinu ako američki saveznici u tome ne žele sudjelovati? Misli li SAD možda vojno nekoga natjerati na političku ustrajnost? Kako točno objasniti gomilanje američke vojske u Aziji? Nema previše logike u teoriji da su oni tu s ciljem "zaustavljanja" Kine. Zaustavljanja u čemu? Kini ne treba teritorij, treba im samo tržište, a njega dobivaju sve više i više te ga otimaju SAD-u na svim stranama svijeta.
SAD na ovu činjenicu reagira panično i kruto. Što napraviti s konkurencijom, koja bi po logici kapitalizma, kojeg SAD navodno promiče, trebala biti dobrodošla na globalnoj razini? Prilagoditi svoju poslovnu strategiju? Ponuditi klijentima bolje uvjete da bi se sačuvalo tržište? Ne, SAD ne reagira na taj način - njihovo rješenje za konkurenciju? Vojno je okružiti.
SAD u svijetu ima samo dva velika rivala, Rusiju i Kinu. Potencijalni rival mogla bi biti Europska Unija, koja ako je gledamo kao cjelinu predstavlja najveću ekonomiju svijeta, no to se vjerojatno neće desiti, a naročito se neće desiti ako dođe do potpisivanja zloglasnog TTIP sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europske Unije (vidi: TTIP kao najveća prijetnja narodima Europe: Demokracija mora uzvratiti udarac prije nego je zgaze transatlantski ugovori o slobodnoj trgovini nakon kojih će korporacije postati moćnije od država).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
