Prema najnovijim informacijama američka vojska sprema masovni vojni angažman na Bliskom Istoku, tisuće kopnenih trupa, ratnih brodova i ostalog naoružanja trebalo bi uskoro krenuti za Izrael.
Službeno, trupe bi trebale stići u Izrael kao dio velikih zajedničkih vojnih vježbi koje će se održati krajem ovog mjeseca i kasnije u proljeće.
Ali po svemu sudeći, ovaj potez mogao bi biti prvi korak u pokretanju vojne ofenzive protiv Irana.
To je potvrdio i zapovjednik američkih zračnih snaga stacioniranih u Njemačkoj, General Frank Gorenc. U razgovoru za izraelski list Jerusalem Post General Gorenc rekao je: "Ovo nije samo vojna vježba, ovo je razvrstavanje."
Američki analitičar Robert Parry tvrdi kako je direktor agencije IAEA Yukiya Amano (na slici) instaliran od strane SAD-a.Drugim riječima IAEA uopće nema dokaze da Iran planira napraviti bombu, agresivno stvaranje uvjeta za rat bazirano je isključivo na pretpostavkama.
Podsjetimo, SAD je napravio invaziju na Irak - pod pretpostavkom da Irak ima oružje za masovno uništenje. Kasnije je potvrđeno kako oružje nikada nije postojalo.
U ratu u Iraku poginulo je više stotina tisuća ljudi.
Izvještaji agencija IAEA pod žestokom su kritikom. Američki analitičar Robert Parry tvrdi kako je direktor agencije Yukiya Amano instaliran od strane SAD-a i kako je isti doveden na tu poziciju isključivo s razlogom da provodi određenu politiku prema Iranu.
Iranska vojska tvrdi kako je spremna na rat. Mornarica je izvela niz manevara u Hormuškom tijesnacu krajem prošlog mjeseca.Po istom principu je napadnut Afganistan, Irak i Libija. Argumenti su uvijek uredno predstavljeni svjetskoj javnosti - u prvom slučaju trebalo je pronaći teroriste, u drugom je na redu bio strah od oružja za "masovno uništenje" dok se na Libiju krenulo kako bi se zaštitili "mirni aktivisti" u Benghaziju.
Sada je na red došla i "iranska atomska bomba".
Udružene zapadne sile dosljedne su u svojim imperijalističkim pohodima - nakon tolike medijske propagande, rat je gotovo neizbježan.
U isto vrijeme Iran radi sve da pokaže kako je spreman pružiti maksimalan otpor. Veliki vojni manevar na prostoru Hormuškog tjesnaca imao je za cilj pokazati vojnu snagu.
Nakon vojnih vježbi zapovjednik iranske mornarice, Admiral Amir Rastegari, komentirao je: "Želimo poslati jasnu poruku određenim silama kako je Iran uvijek spreman za obranu protiv strane agresije."
Ovo je bezizlazna situacija, Iran nije u stanju zaustaviti rat što god da napravio ili rekao.
Dovoljno je da sutra IAEA objavi nešto na tragu "Iran će za mjesec dana imati atomsku bombu, mislimo" pa da se pokrene možda i najveći vojni sukob još od Drugog svjetskog rata.
Zapad bi svakako želio sebi što više olakšati predstojeći rat, zato se trenutačno čeka da padne glavni iranski saveznik - Sirija. No, koliko će se čekati? Sve upućuje na to da bi se simultano moglo napasti i Siriju i Iran.
Ako se to dogodi, jednostavno je nezamislivo da bi Kina i Rusija sjedile po strani.
Ne radi se o tome da bi Kina i Rusija priskočile u pomoć zbog odanosti saveznicima (jer takva odanost ne postoji), već zbog činjenice da jednostavno ne mogu dozvoliti pad Irana. Imperijalne sile, koje su u velikom zamahu, padom Irana bi stigle ravno na njihove granice i samo je pitanje godine, mjeseca ili dana kada bi se svo to oružje okrenulo prema Moskvi ili Pekingu.
Teško je čak i za povjerovati da pratimo proces koji ide upravo u tom pravcu. Zapad više nimalo ne mari za posljedice, novi niz žestokih sankcija pripreman od strane EU-a možda je i zadnja kap koja za cilj ima destabilizirati Iran prije napada.
Ekonomske sankcije snažno će pogoditi Iran, u tolikoj mjeri da će Iran jednostavno morati na neki način reagirati da spasi zemlju od propasti - blokiranje Hormuškog tjesnaca izgleda kao vrlo vjerojatan potez. Zapad upravo čeka i potencira takav drastičan čin i iskoristit će ga za potpunu invaziju.
Svima koji pratimo vijesti možemo samo poželjeti da to bude i da se završi samo kao jedna "strašna noćna mora", iz koje će se svijet probuditi pametniji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
