Na današnjoj ceremoniji Vladimir Putin je i službeno inauguriran za novog ruskog predsjednika. Putinu je ovo već treći mandat, nakon što je 4 godine obnašao dužnost ruskog premijera. Putin je prisegnuo pred oko 2,000 uzvanika koji su se okupili u svečanoj dvorani moskovskog Kremlja. Službeno je preuzeo funkciju od predsjednika Dmitry Medvedeva koji će pak krajem tjedna preuzeti funkciju premijera.
Vladimir Putin (59) će voditi zemlju idućih 6 godina. Sjenu na današnju inauguraciju bacili su anti-vladini prosvjedi koji su se jučer održali u Moskvi. Oko 400 osoba je uhićeno, a izbili su i sukobi s policijom. Jedan od glavnih ciljeva prosvjednika bio je spriječiti današnju inauguraciju Putina.
Ruski RT prenosi kako je Vladimir Putin danas, baš kao i kada je prvi put preuzeo dužnost predsjednika 2000., "ponovno okružen brojnim neprijateljima". No, ovog puta to nisu militanti u Čečeniji ili oligarsi koji su se nastanili u Kremlju. Čečenija je mirna, a poslovanje s Rusijom više nema one rizike kakve je imalo tada.
Danas najveće "testiranje ruskog strpljenja" dolazi iz pravca SAD-a i NATO saveza, prije svega u obliku izgradnje raketnog štita na prostoru država nekadašnjeg Varšavskog pakta. Mnogi u Rusiji se danas pitaju - "s ovakvim saveznicima, kome trebaju neprijatelji?", stoji u kolumni RT-a povodom današnje inauguracije Vladimira Putina.
Najveći geopolitički izazov koji Putin trenutačno ima pred sobom je Sirija. Ukoliko Rusija uspije zaustaviti još nezapamćenu ratnu retoriku koja već mjesecima poziva na vojnu intervenciju u toj zemlji, Putin ne samo da bi uspio zaustaviti vojni stroj koji je pregazio Irak, Afganistan i Libiju, već bi tim potezom Rusiji vratio ugled svjetske sile koja je u stanju zaustaviti ratne pohode SAD-a koji su se razbuktali od kada je vlast u toj zemlji preuzeo predsjednik Barack Obama i njegova administracija.
Mnogi se slažu kako je Rusija pod Putinom na "dobrom putu" da upravo to ponovno i postane, no mnogi su i dalje skeptični - pogotovo zbog činjenice da Rusija u pojedinim segmentima poprilično dobro surađuje s NATO savezom. Dobar primjer je Afganistan, iz ruskih izvora u nekoliko navrata je upućena poruka da ne žele brzo povlačenje stranih snaga od tamo, prije svega zbog straha od eskalacije koja bi mogla zahvatiti i njihov teritorij.
Činjenica je da nitko zapravo sa sigurnošću ne zna koji je konačan interes Rusije kada je riječ o vanjskoj politici - da li će Putin biti zaštitnik interesa manjih naroda koji se nalaze na meti najvećeg vojnog saveza na svijetu? Ili će s tim istim savezom njegovati partnerske odnose? Mnogi odgovori saznati će se već u početku novog Putinovog mandata. Trenutačni ogledni primjer je Sirija i gotovo da nema sumnje da bi ta zemlja već bila napadnuta da Rusija nije izvela niz dobrih i strateških poteza koji su osigurali da do toga ne dođe. Što god zapadni mediji konstatirali, činjenica je kako je Rusija po pitanju Sirije zauzela mirotvornu poziciju koja ujedno vrši adekvatan pritisak na vlasti u Damasku da se krene sa svim nužnim reformama u svrhu okončanja krize.
Još od posjeta ministra Sergeja Lavrova Damasku jasno je da Rusija preuzima glavnu ulogu u ovoj izuzetnoj napetoj situaciji.
Vetom u Vijeću Sigurnosti i inzistiranjem na promatračkoj UN misiji, Rusija je glavnoj vojnoj koaliciji zapada stvorile još neviđene frustracije. Prvi puta u preko 20 godina SAD i njene podanice nisu više mogle raditi što hoće, taj šok pogodio je militarističke strukture zapada znatno snažnije no što iste žele priznati u javnosti.
Sirijska kriza još nije gotova, no Rusija se trenutačno nalazi u velikoj prednosti. Ne treba prejudicirati, geopolitika je prepuna neugodnih iznenađenja, no, možemo konstatirati kako u ovom trenutku Vladimir Putin ima priliku pokazati se kao važan svjetski državnik i uvesti element polarizacije u svijet koji bez istog propada u hegemoniju. Hoće li to biti put koji će pratiti, saznati ćemo uskoro.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
