Proslavljeni ruski dirigent Valerij Gergijev, rodom iz Sjeverne Osetije na Kavkazu, danas vodi jedan vrlo drugačiji koncert, možda i koncert svoje karijere. Naime, ruski simfonijski orkestar pod njegovim vodstvom danas nastupa na jednom vrlo unikatnom mjestu, na mjestu koje je uvijek bilo simbol ljudske civilizacije, tamo gdje se ona stvarala i gradila - današnji koncert održava se na mjestu kojeg smo umalo, nakon više milenija, u potpunosti izgubili.
Zvuci klasične glazbe, koja je oduvijek na jedan suptilan način bila sinonim za kulturu, civiliziranost i otklon od ljudskog barbarizma koji se sporadično uvijek vraća, danas, dok sunce još jednom zalazi, odzvanjaju zidinama, ostacima hramova i nestaju negdje u velikoj pustinji.
Današnji koncert je unikatan i danas se glazbom suprotstavlja mraku na prostoru koji se može nazvati jednom od kolijevki naše civilizacije. Ovo je koncert za Palmiru.
"Molitva za Palmiru - glazba može uzdići ruševine" nazvan je današnji koncert. Izveden je na prostoru antičkog rimskog teatra, jednog od rijetkih spomenika koji su ostajali stajati u Palmiri.
Koncert za Palmiru, 5.5.2016. Znamo što su učinili Palmiri. Ovaj spomenik ljudske kulture doživio je ono najgore što se jednom kamenom svjedoku povijesti može desiti - postao je meta kulturocidnih terorista iz redova islamofašističke skupine ISIL.
Zidine drevne Palmire izdržale su toliko povijesti da je ni ne možemo prepričati. Palmira je smještena tamo gdje su velike sile, neke civiliziranije, neke manje, prolazile, gradile, pustošile, uvjeravale, gubile, nestajale i pokoravale.
Ili su ti zidovi i hramovi bili toliko otporni na nepredvidljive goste i prolaznike ili su ovi pak, bez obzira iz kojeg pravca stizali, imali dovoljno strahopoštovanja prema onom što su tamo zatekli.
I nakon svih milenija i dostignuća koja su nahrupila zadnjih stoljeća, naročito desetljeća, još uvijek živimo u svijetu koji voli podjele. Još uvijek se iza fasade političke korektnosti gaje averzije prema različitosti, prema trivijalnim detaljima koji nas navodno čine drugačijima. Ipak, svi znaju prepoznati kada je nešto njihovo, kada pripada zajedničkom osjećaju ponosa koji nadilazi svaku podjelu - takva je bila Palmira.
Odavno je ona prestala biti rimski spomenik. Više nije bitno koji su se mezopotamijski i arapski Bogovi štovali tamo i tko je kakve lukave trgovinske ugovore i za čije interese sklapao upravo u Palmiri koja leži na povijesnom Putu svile - Palmira je postala dio svih nas i naše zajedničke povijesti, kulture i civilizacije.
Upadom u ovaj drevni grad, ISIL su se svrstali na stranu mrzitelja i uništavatelja ljudske civilizacije. Oni prvi nisu imali milost i odlučili su da ono što je stajalo vjekovima treba biti pretvoreno u prah, pozivajući se na svoje uvrnute ekstremističke ideje koje islamski svijet spremno odbacuje u istoj mjeri kao što i kršćanski danas odbacuje inkviziciju ili pojavu rasističkog KKK-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
