Vječne Maksime Ptahotepa: Povratak na drevne osnove filozofije - može li nas prva knjiga za "samopomoć", stara preko 4000 godina, naučiti i većim mudrostima od onih koje se nude u 21. stoljeću?

Jeste li primjetili koliko su u zadnje vrijeme postale popularne knjige koje tvrde da će vam dati "lekcije kako živjeti život"? Kanadski psiholog Jordan Peterson stvorio je spektakularnu karijeru uvelike zahvaljujući svojoj knjizi "12 pravila za život". Ali tržište je doslovno preplavljeno sličnim varijacijama. Dakako, to ne čudi jer potražnja za smjernicama će uvijek postojati. Čovjek je biće koje se oblikuje, kroz čitav život, počevši od svoje tabula rasa prvotne faze, preko znanja koje upija od roditelja i kasnije institucionaliziranog školstva, ali mnogi i puno kasnije u životu otkrivaju da bi im dobro došle dodatne "upute", mudre i provjerene tehnike, nešto na temelju čega mogu ostvariti svoj osobni rast, ali i povećati razinu vlastitog zadovoljstva.

Mudrost je nešto do čega se stiže gotovo isključivo kroz vlastito iskustvo. Stvarna ljepota življenja može se osjetiti tek nakon brojnih uspona i padova, sretnih i tragičnih dana, i to pod uvjetom da pojedinac u sebi ima dovoljno kapaciteta da svo životno iskustvo sažme i usmjeri ga u pozitivnom smjeru čak i nakon svih izazova. U isto vrijeme oduvijek smo se divili ljudima koji već jesu mudri, koji skoro pa na prvi pogled odišu tim znanjem, samouvjerenošću i određenim prkosom prema svim nedaćama koje bi mogle stati pred njih. Žudimo za njihovim znanjem, njihovim tajnama, da prenesu to na nas, da nam budu svojevrsni prečac prema vlastitoj mudrosti do koje bismo, uz njihovu nesebičnu pomoć, mogli stići ranije nego da se samo oslanjamo na vlastito proživljavanje svega.

Ti ljudi danas, ako su u stanju javnosti se predstaviti kao takvi, bit će najbolji prodavači takvih knjiga jer transakcija je vrlo jasna - za određeni novčani iznos želim kupiti dio tebe, tvoje smirenosti i tvoje sigurnosti, da po mogućnosti nakon čitanja sve to bude i sastavni dio mene. Naravno, to ne ide baš tako jednostavno, ali kvalitetne ideje i savjeti svakako mogu biti odskočna daska prema vlastitom upotpunjenju.

No, mnogi bi se iznenadili kad bi znali koliko je taj koncept zapravo star. Danas ćemo upoznati čovjeka koji se prvi time bavio, odnosno prvi je za kojeg pouzdano znamo da se time bavio jer njegove upute za život najstarije su koje smo mogli pronaći. Gospodin i mudrac u pitanju zvao se Ptahotep, a živio je tako davno da nam njegovo doba može djelovati gotovo apstraktno. Jer iz naše perspektive ljudi u 21. stoljeću još "donekle" možemo se poistovjetiti recimo s našim precima iz 19. stoljeća, mada nam izgleda da su živjeli u nekoj davnoj prošlosti pošto nisu imali toliko toga što nas danas okružuje u smislu tehnologije. Ovi iz 18. stoljeća već su nam nekako... još apstraktniji, a baš je zanimljivo staviti se u poziciju nekog iz 19. stoljeća jer su si oni zasigurno mislili koliko su "daleko dogurali" u usporedbi s ovima iz 18. Ali Ptahotep je bio toliko daleko od nas da nam je teško uopće poistovjetiti se s njegovim suvremenicima u smislu da su uopće ista "vrsta" kao mi. No, kao što ćemo jako brzo vidjeti, uvaženi Ptahotep jako je dobro razumio toliko toga o čemu mi često vodimo (i dalje) rasprave iako smo već poprilično zagazili u 21. stoljeće.

Mi smo iz 21., a on je iz 25. stoljeća - ali one druge, stare ere.

Kako mu već i samo ime donekle odaje, Ptahotep je bio Egipćanin. I to vrlo istaknuti Egipćanin, bio je vezir. Bila je to važna politička funkcija u drevnom Egiptu, recimo nešto kao današnji premijer ili važan ministar dok je na vrhu, dakako, bio svemoćni faraon. Naravno, sam faraon nije mogao sam stizati sve, trebalo se baviti raznom administracijom, pravosuđem, vojskom... tu je uskočio vezir kojem su bile delegirane brojne te obaveze (da faraon može malo i uživati u lagodnom životu, naravno). Pritom je svakom faraonu bilo u interesu da za vezira ima lojalnog, ali i pametnog i mudrog čovjeka.

Faraon iz tog doba, Djedkare Isesi, mogao je zaista biti sretan. Vladao je mirno i stabilno, nikakvih velikih ratova. Proveo je dobra četiri desetljeća na vlasti, a najviše se bavio "dosadnim" stvarima kao što je državna birokracija. Bio je iz 5. generacije drevnih egipatskih faraona, a ovi iz prethodne dali su sagraditi kultne piramide u Gizi. Dakle, piramide kojima se i danas divimo bile su u vrijeme njega i Ptahotepa skoro pa "novitet" (bile su tad stare možda između 100 i 150 godina). Zamislimo samo šetnju Gizom i pogled na te ispolirane piramide od kojih se reflektiralo sunce!

I danas su impozantne, bez sumnje, ali evo kako je to izgledalo otprilike onda i danas (!):

Uglavnom, faraon Isesi imao je lijepi pogled ako bi se ovdje uputio u jutarnju šetnju, a imao je i vezira kojeg bi svaki faraon mogao samo poželjeti. Ptahotep je, mnogi će se povjesničari složiti, autor vjerojatno prve knjige na svijetu - "Maksime Ptahhotepa". Po starosti može mu konkurencija biti jedino Ep o Gilgamešu (o kojem smo pričali jučer, vidi: Najstarija priča na svijetu koja će odrediti čovječanstvo ujedno je i prva filozofska rasprava), ali u slučaju mezopotamijskog kralja zapravo ne znamo tko je pravi autor, odnosno vjerojatno je riječ o narodnoj predaji koju je kasnije netko zapisao.

Faraon Djedkare Isesi

Ovo je pak nešto sasvim drugo, otprilike iz istog vremena, ali sasvim jedna druga kategorija. "Maksime Ptahotepa", odnosno životni principi koje je promovirao mudri vezir, je doslovno 4500 godina stara "self help" (samopomoć) knjiga, originalni Jordan Peterson, Eckhart Tolle, Michael Alan Singer ili koga god želite poistovjetiti s tom kategorijom danas!

Spomenik Ptahotepu Ptahotep je knjigu - o kojoj ćemo govoriti uskoro - napisao kao kolekciju savjeta za svoj narod u nadi da će im pomoći u održavanju "društvenog reda". Pedantno je zapisao sve savjete koji su varirali od toga kako se ponašati za stolom, kako biti bolji prijatelj i susjed, ali i kako suprug može pomoći u očuvanju ljepote svoje supruge! Pisao je o tome kako osoba može zadržati mir, ne upadati u svađe, kako može vježbati vlastitu disciplinu i samokontrolu...

"Kopija" njegove knjige pronađena je u njegovoj grobnici, a jedna verzija, na papirusu, danas je ponosno izložena u pariškom Louvreu.

Savjeti, njegove maksime, kako ćemo sad i vidjeti, toliko su bezvremenske da iako su preko četiri milenija između nas i njega odmah ćemo imati osjećaj da su to instrukcije koje bismo lako mogli pronaći u brojnim modernim knjigama.

Proći ćemo nasumično cijeli niz njegovih maksima. Možda je najprikladnije da počnemo s ovom:
"Slijedi svoje srce cijelog života, i nemoj se baviti ekscesom po pitanju stvari koje su određene".

Maksima, stara 4500 godina, točna danas kao što je bila i onda. Koliko god tragali za znanjem i mudrošću, neminovno ćemo se uvijek vratiti na početak, odnosno kraj, odnosno svevremenski imperativ da je nemoguće pronaći sreću ako ne slijedimo ono što nam srce kazuje da je ispravno, da nas motivira i potiče. U istoj rečenici Ptahotep daje i važno upozorenje - slijedeći svoje srce uvijek imaj na umu kako "stvari stoje", odnosno kako su određene (kulturom, zajednicom, zakonima...) jer ići protiv toga može te odvesti na težak put.

"Slušanje ide na ruku onome koji sluša".
Koliko smo samo puta čuli da bismo svi morali postati bolji slušatelji? I točno je, prečesto drugu osobu slušamo samo nestrpljivo čekajući da mi napokon dođemo do riječi. Obično nismo dobri slušatelji (nešto na što se i Ptahotep referira u više svojih instrukcija), ali pritom zaboravljamo koliko je slušanje zapravo bitno i za nas - nije da samo bivamo pristojni prema onom koji govori, misleći da toj osobi skoro pa da radimo uslugu jer, eto, tu smo da je saslušamo, nego mi sami možemo i trebali bismo slušanje poistovjetiti s vlastitim rastom, shvaćanjem, u konačnici i mudrošću. Sama ideja da od slušanja ne "dobiva" samo onaj koji govori, već i onaj koji sluša, toliko je jednostavna, a opet toliko snažna i transformativna - kako onda, tako i danas!

Neke od najljepših Ptahotepovih maksima su one gdje uspijeva u jako kratkom izdanju, s rečenicom ili dvije, reći toliko toga, proširiti osnovnu misao i potaknuti na razmišljanje - kao u sljedećem slučaju: "Savršena riječ skrivena je dublje od dragog kamenja. Može se pronaći u blizini slugu koji rade na mlinskom kamenu".

"Savršena riječ", odnosno mudrost, nešto je što se doista jako teško pronalazi, a prava mudrost, baš kao i briljantna ideja koja mijenja sve oko sebe, uistinu je vrjednija od dragog kamenja. No, posebnu pažnju zaokuplja ovaj drugi dio... zašto Ptahotep tvrdi da ćemo baš te "savršene riječi" pronaći u blizini običnih radnika, sluga koji rade na mlinu? Simbolika je izuzetna. Dakako, u drevno vrijeme mlinski kamen koristio se kako bi se žito samljelo u brašno. Naizgled vrlo običan i monoton posao i brzo bismo mogli zaključiti da su onda i ljudi koji ga obavljaju i sami takvi. Ali Ptahotepa ne zovu prvim filozofom bez razloga. On je itekako dobro znao koliko se mudrosti može pronaći upravo u poniznosti, u "običnom" čovjeku. Velika mudrost, neke univerzalne istine, vrlo vjerojatno se krije izvan intelektualnih dvorana, izvan elite visokog statusa koja sebe smatra vrlo obrazovanom.

Ptahotep je posebnu pažnju posvetio borbi protiv arogancije, znajući jako dobro kako visoki stalež tretira one ispod sebe. "Respektiraj one koji su iznad tebe i nemoj biti arogantan prema onima koji su ispod tebe", stoji u jednoj od njegovih brojnih lekcija.

Pomalo nam je teško uopće zamisliti što bi moglo predstavljati materijalizam i želju za zgrtanjem imovine u ono doba. Sigurno to nisu nužno predmeti za kojima mi žudimo u 21. stoljeću, ali esencija žudnje nije se odveć promijenila kod ljudi tada i danas. Ptahotep ima lekciju: "Razmišljajte o životu u miru s onim što posjedujete, a što god bogovi odluče dati doći će samo od sebe".

Često podsjeća na poniznost, pogotovo u interakciji s drugim ljudima. Ptahotep je itekako svjestan koliko, recimo obrazovani ljudi mogu brzo početi "gledati s visine" na sve druge ljude, naročito one s manje obrazovanja od njih. I svjestan je ne samo da to nije lijepo, jer i o tome brine, već i koliko je to pogrešno. I dan danas toga smo svjesni i možemo vidjeti svugdje oko sebe - neki od najlošijih interpretatora moderne stvarnosti, bilo da je riječ o politici, ekonomiji, ili čak društvenim odnosima, upravo su tzv. "stručnjaci" koji naivno vjeruju da ih je formalno obrazovanje učinilo beskonačno pametnijima. Naravno, postoje specifična znanja gdje je stručnost neosporiva, ali to nipošto nije uvijek slučaj. "Ne budi arogantan zbog svog znanja, nego razgovaraj s neukima kao što razgovaraš i s učenima. Jer granice umjetnosti nisu dosegnute i nijedan umjetnik ne može dosegnuti kraj svog znanja", podsjeća nas Ptahhotep.

I zaista, granice nikad nisu dosegnute. Uvijek će biti netko pametniji od nas, ako ništa drugo u budućnosti će raspolagati s većim znanjem koje je nama u ovom trenutku možda još nedostupno. Najgore što za vlastito snalaženje u životu možemo napraviti je misliti za sebe da smo "najpametniji".

Neke Ptahotepove maksime polaze od sličnog temelja, ali svejedno su unikatne i imaju potrebu postojati zasebno. Evo ih nekoliko:
- "Budite pažljivi prema onome tko vam dolazi po savjet; nemojte mu pokazati da znate više od njega. Nemojte pretpostavljati da znate više od osobe koja traži vašu pomoć".
- "Mudar čovjek je onaj koji ne razbacuje svoje znanje, već živi prema njemu, pokazujući poniznost i poštovanje".
- "Mudar vođa je onaj koji sluša one pod svojim zapovjedništvom i postupa pravedno i pošteno".

Nerijetko dobivamo dojam da je Ptahotep bio toliko ispred vremena da zvuči kao da je i ispred našeg vremena. Upravo ovih dana u SAD-u imamo žestoku političku debatu između demokrata i republikanaca nakon što je Trumpov potencijalni potpredsjednik prozvao žene koje nemaju djecu. Sama činjenica da se to pitanje uvlači u kampanju je za svaku osudu, no očito ni u 21. stoljeću nismo usvojili neke elementarne lekcije koje su stavljene pred nas prije toliko godina... Jer Ptahotep po tom pitanju piše: "Nemojte kriviti one koji nemaju djece, nemojte ih kritizirati što ih nemaju i nemojte se sami hvaliti time što ih imate".

Iznimno mudro rečeno. Varijacija na "živi i pusti da žive", nekoliko milenija unatrag.

Evo i još nekoliko:
- "Ne budi pohlepan za bogatstvom, jer ono će ti donijeti više nevolja nego što vrijedi."
- "Držite svoje postupke unutar granica i izbjegavajte krajnosti, jer umjerenost je ključ za skladan život."
- "Ne žurite s reakcijom kad ste ljuti, jer će smireno ponašanje dovesti do boljih ishoda od nepromišljene reakcije."
- "Lijepa riječ može otvoriti vrata koja su zatvorena grubošću."
- "Onaj tko sluša savjete drugih, činit će manje grešaka nego onaj koji djeluje sam."
- "Zadovoljstvo je pravo bogatstvo i ne može se mjeriti materijalnim imetkom."
- "Čuvaj svoj jezik da ne govoriš loše o drugima, jer takve riječi mogu ti se vratiti i naškoditi."
- "Nemoj zavidjeti na tuđem uspjehu, već teži postizanju vlastitih ciljeva s integritetom."
- "Onaj ko je ljubazan prema onima ispod sebe, steći će poštovanje onih iznad sebe."
- "Mudar čovjek je onaj koji može vidjeti dalje od sadašnjeg trenutka i djelovati s predviđanjem."
- "Put do uspjeha popločan je strpljenjem i ustrajnošću, a ne žurbom i impulzivnošću."
- "Da biste živjeli dobar život, prvo morate naučiti biti zadovoljni onim što imate."
- "Onaj tko je mudar brine se da poštuje svoju suprugu; jer ona je partnerica njegova života i majka njegove djece."
- "Dobra supruga je blagoslov, ali svadljiva je izvor nesreće. Mudro birajte partnera."
- "Harmonija u domu se postiže međusobnim poštovanjem i razumijevanjem."

I sve ove mudrosti zvuče tako... očito, zar ne? Brojne od njih kao da smo ih već puno puta čuli. Naravno da jesmo, jer radi se na njihovom "prepakiranju" već stoljećima!

Izmisliti nešto posve novo u smislu temeljnih načela kako živjeti zaista nije niti nužno. Sjetimo se samo koliko se toga promijenilo u preko 4000 godina, ali osnovne ljudske postavke ostale su iste, nepromijenjene, i podjednako snažan učinak imat će mudre riječi danas i onda.

Završimo priču o velikom veziru Ptahotepu s jednom njegovom maksimom za koju se moramo nadati da će biti istinita za baš sva vremena: "Nepravde ima u izobilju, ali zlo nikada ne može uspjeti na duge staze".