Pravila na poslu se mijenjaju. Ocjenjivanje se obavlja prema novim mjerilima; nije bitna samo inteligencija, ni naobrazba i stručnost, već i umješnost kojom se nosimo s vlastitom osobom, kao i s drugima. Ta se nova mjerila sve više primjenjuju prilikom odlučivanja tko će biti zaposlen, a tko ne, tko će biti otpušten, a tko zadržan, tko zaobiđen, a tko unaprijeđen. Nova mjerila predviđaju za koga je najvjerojatnije da će biti nenadmašan radnik, a tko bi mogao samo koristi zajednički rad. I, bez obzira na to na kojem polju trenutno radimo, njima ocjenjujemo osobine od presudne važnosti za pogodnost za druge poslove. Ta mjerila imaju malo veze s često isticanom važnosti naobrazbe, akademska znanja uglavnom su za njih nebitna. To novo procjenjivanje podrazumijeva dostatne intelektualne sposobnosti i tehničko znanje, vještine potrebne za obavljanje posla, pa nije usmjereno na njih, nego na osobne kvalitete, poput inicijativnosti i empatije, prilagodljivosti i uvjerljivosti. Stoga, emocije kao neizbježan dio većine ljudskih aktivnosti, sve više ulaze u fokus prilikom zapošljavanja. Naime, sposobnosti zapažanja, izražavanja, razlikovanja, razumijevanja, a naročito upravljanja emocijama, olakšavaju pristup i rješavanje raznih problema s kojima je pojedinac suočen u životu. Navedene su sposobnosti objedinjene u konstruktu nazvanom emocionalna inteligencija (EQ) koji ističe važnost ovih, dugo vremena zanemarivanih ljudskih osobina.
Prvu definiciju emocionalne inteligencije dali su Pet...
Prvu definiciju emocionalne inteligencije dali su Pet...