Strateški savez između Bolivarske Republike Venezuele i Islamske Republike Iran jedan je od zanimljivijih i posebnijih saveza koji su se rodili u novije doba. Caracas i Teheran su međusobno udaljeni više od 11 000 kilometara zračnim putem, politički sustavi su dosta različiti iako oboje demokratski, Venezuelanci su većinom katolici, a Iranci muslimani-šijiti, prvi su Latinoamerikanci, a drugi Indoeuropljani, ali to ih nije spriječilo da se čvrsto povežu. Štoviše, razlike su olakšale spajanje.
Era venezuelansko-iranskog prijateljstva započela je početkom 2000-ih kada je na čelo Venezuele došao legendarni ljevičarski predsjednik Hugo Chavez. On će tijekom svoga mandata posjetiti Iran mnogo puta. Prvi puta se to dogodilo 2001. kada je izjavio da je stigao u Iran da "pripremi put mira, pravde, stabilnosti i napretka za 21. stoljeće". Tadašnji iranski predsjednik Mohamed Khatami posjetio je Venezuelu tri puta. Tijekom posjeta 2005. Chavez ga je nagradio Ordenom osloboditelja i nazvao ga "neumornim borcem za prave stvari na svijetu". Zbližavanje dvije nacije prožete snažnom antiimperijalističkom, tj. antiameričkom retorikom, nije promaklo Washingtonu te je počelo izazivati veliku zabrinutost kod Busheve administracije.
Stupanjem Mahmouda Ahmadinejada na čelo Irana, bilateralni odnosi počeli su dobivati specifičnosti koje su se temeljile na osobnom prijateljskom odnosu Chaveza i Ahmadinejada. Obojica su postali ikone borbe protiv agresivne vanjske politike SAD-a u periodu nakon ra...
Era venezuelansko-iranskog prijateljstva započela je početkom 2000-ih kada je na čelo Venezuele došao legendarni ljevičarski predsjednik Hugo Chavez. On će tijekom svoga mandata posjetiti Iran mnogo puta. Prvi puta se to dogodilo 2001. kada je izjavio da je stigao u Iran da "pripremi put mira, pravde, stabilnosti i napretka za 21. stoljeće". Tadašnji iranski predsjednik Mohamed Khatami posjetio je Venezuelu tri puta. Tijekom posjeta 2005. Chavez ga je nagradio Ordenom osloboditelja i nazvao ga "neumornim borcem za prave stvari na svijetu". Zbližavanje dvije nacije prožete snažnom antiimperijalističkom, tj. antiameričkom retorikom, nije promaklo Washingtonu te je počelo izazivati veliku zabrinutost kod Busheve administracije.
Stupanjem Mahmouda Ahmadinejada na čelo Irana, bilateralni odnosi počeli su dobivati specifičnosti koje su se temeljile na osobnom prijateljskom odnosu Chaveza i Ahmadinejada. Obojica su postali ikone borbe protiv agresivne vanjske politike SAD-a u periodu nakon ra...
