Postoji razlog zašto će na riječ "imperijalizam" jedni pomisliti SAD, drugi možda SSSR ili Rusija, ali tek manji broj će pomisliti Kina. Razlog tome je činjenica da je Kina kroz dobar dio svoje povijesti bila sama sebi dovoljna. Njeni vladari stoljećima su je na takav način uređivali i taj sistem je, nekad bolje, nekad gore, ipak funkcionirao.
Kina nije jedna od onih sila koja je radila na ekspanziji svog utjecaja. Štoviše, Kina se toliko dugo držala podalje od svjetskih događaja da je nekima to već postalo i čudno, naročito kada vidimo do koje mjere se sile upliću u recentne događaje kao što je rat u Siriji.
Kineski razvoj mogao bi još dosta vremena funkcionirati unutar granica svoje velike i mnogoljudne zemlje, da nije vanjskih faktora koji je potiču da djeluje "globalno", čak i ako sama po sebi radije ne bi.
U zadnjih nekoliko godina situacija se ipak mijenja i Kina postaje sve prisutnija izvan svojih granica. Kineske tvornice tako niču u sve većem broju afričkih zemalja i još uvijek se vodi debata da li one tamo čine više dobrog ili više lošeg (odnosno je li kineska eksploatacija afričkih radnika veća ili manja od drugih stranih sila koje posluju na crnom kontinentu).
No, teško se može reći da je to neko veliko širenje utjecaja, kamoli "imperijalizam". Situacija na prostoru Južnog kineskog mora je pak donekle drugačija, Kina tamo zaista širi svoj utjecaj i to ga širi na temelju čiste pretpostavke da je sila, najveća sila Azije.
Ti nenastanjeni otočići i grebeni imaju razne vrijednosti - geostrateški govorimo o izuzetnom položaju kroz kojeg prolazi ogroman dio međunarodne pomorske trgovine. Ispod površine navodno ima i vrijednih resursa kao što je prirodni plin, ali povrh svega tu je i faktor kineskog dokazivanja. Podići umjetne otoke i reći da su Vaši uistinu može samo velika svjetska sila, ona koja tim putem želi dati do znanja svima da to i jest.
No, sve to skupa samo su sitni detalji kada govorimo o izlazu Kine iz njenih graničnih gabarita. Nešto daleko veće se pokreće, a to je Novi put svile. Odnosno riječ je o 2 nova puta/pravca - jedan je onaj drevni kopneni, koji spaja Aziju i Europu, koji bi se trebao sada modernizirati, a drugi je novi, pomorski, koji će spojiti morskim putem Aziju, Afriku, Europu.
To je kineski projekt, gigantski projekt u kojeg Kina već ulaže stotine milijardi USD, a u tom procesu pomaže joj i činjenica da je pokrenula međunarodnu banku AIIB koja je direktna konkurencija američkoj Svjetskoj Banci.
Kada novi putevi svile budu kompletirani, Kina će, vrlo vjerojatno, postati najveća sila svijeta. Postati će izuzetno utjecajna, no, izgleda da ju primarno zanima trgovina i biznis, što je dobro, jer vjerojatno neće imati ambicije postati novi hegemon (mada to će tek vrijeme pokazati).
Biti glavni sponzor, koordinato...
Kina nije jedna od onih sila koja je radila na ekspanziji svog utjecaja. Štoviše, Kina se toliko dugo držala podalje od svjetskih događaja da je nekima to već postalo i čudno, naročito kada vidimo do koje mjere se sile upliću u recentne događaje kao što je rat u Siriji.
Kineski razvoj mogao bi još dosta vremena funkcionirati unutar granica svoje velike i mnogoljudne zemlje, da nije vanjskih faktora koji je potiču da djeluje "globalno", čak i ako sama po sebi radije ne bi.
U zadnjih nekoliko godina situacija se ipak mijenja i Kina postaje sve prisutnija izvan svojih granica. Kineske tvornice tako niču u sve većem broju afričkih zemalja i još uvijek se vodi debata da li one tamo čine više dobrog ili više lošeg (odnosno je li kineska eksploatacija afričkih radnika veća ili manja od drugih stranih sila koje posluju na crnom kontinentu).
No, teško se može reći da je to neko veliko širenje utjecaja, kamoli "imperijalizam". Situacija na prostoru Južnog kineskog mora je pak donekle drugačija, Kina tamo zaista širi svoj utjecaj i to ga širi na temelju čiste pretpostavke da je sila, najveća sila Azije.
Ti nenastanjeni otočići i grebeni imaju razne vrijednosti - geostrateški govorimo o izuzetnom položaju kroz kojeg prolazi ogroman dio međunarodne pomorske trgovine. Ispod površine navodno ima i vrijednih resursa kao što je prirodni plin, ali povrh svega tu je i faktor kineskog dokazivanja. Podići umjetne otoke i reći da su Vaši uistinu može samo velika svjetska sila, ona koja tim putem želi dati do znanja svima da to i jest.
No, sve to skupa samo su sitni detalji kada govorimo o izlazu Kine iz njenih graničnih gabarita. Nešto daleko veće se pokreće, a to je Novi put svile. Odnosno riječ je o 2 nova puta/pravca - jedan je onaj drevni kopneni, koji spaja Aziju i Europu, koji bi se trebao sada modernizirati, a drugi je novi, pomorski, koji će spojiti morskim putem Aziju, Afriku, Europu.
To je kineski projekt, gigantski projekt u kojeg Kina već ulaže stotine milijardi USD, a u tom procesu pomaže joj i činjenica da je pokrenula međunarodnu banku AIIB koja je direktna konkurencija američkoj Svjetskoj Banci.
Kada novi putevi svile budu kompletirani, Kina će, vrlo vjerojatno, postati najveća sila svijeta. Postati će izuzetno utjecajna, no, izgleda da ju primarno zanima trgovina i biznis, što je dobro, jer vjerojatno neće imati ambicije postati novi hegemon (mada to će tek vrijeme pokazati).
Biti glavni sponzor, koordinato...
