Republika Kuba najčešće se u mainstream medijima portretira krajnje negativno. Često se naglašavaju ekonomska neefikasnost, siromaštvo, politička represija, suradnja s opasnim režimima i drugi nedostaci kubanskog političko-društvenog poretka. No usprkos manjkavostima Kuba pruža alternativni model razvoja koja može biti uzor ne samo državama Latinske Amerike, Afrike i Azije već i europskim državama pa i Sjedinjenim Državama.
Upravo zbog pružanja alternative kapitalizmu, kubanski model je sotoniziran. Na Kubi je socijalizam i od prvog dana pobjede Kubanske revolucije 1959. trn je u oku američkim policymakerima. Zato je već od 1961. postavljen američki embargo koji je usprkos uspostavljanju diplomatskih odnosa krajem 2014. i dalje na snazi. No, upravo zbog embarga te političke i ekonomske izolacije kubanska postignuća zaslužuju posebno priznanje. Kuba ima izvrsne sustave zdravstva i obrazovanja, ali i druge velike uspjehe.
Kubansko zdravstvo jedno je od najboljih na svijetu. 2012. jedna američka studija ustvrdila je da je usprkos ograničenim resursima Kuba stvorila zdravstveni sustav kojem mnoge druge razvijene zemlje mogu zavidjeti. 1957. prije revolucije Kuba je imala 128 liječnika i zubara na 100 000 stanovnika. 2005. otok je imao 627 liječnika i 94 zubara na 100 000 stanovnika. Te godine je SAD imao 225 liječnika i 54 zubara na 100 000 stanovnika.
Kuba je 1985. kreirala cjepivo protiv meningitisa B, a kasnije i protiv hepatitisa B i tropske groznice. 98% djece do 2. godine života potpuno je cijepljeno protiv 13 bolesti. Ostvarena je kontrola kroničnih bolesti uključujući krvni pritisak. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 2015. Kuba je postala prva država na svijetu koja je eliminirala prijenos HIV-a s majke na dijete. To je prema riječima ravnatelja WHO-a najveći mogući zdravstveni uspjeh u dugačkoj borbi protiv HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti.
Havanski Centar za molekularnu imunologiju razvio je cjepivo za rak pluća CimaVax koje je od 2011. besplatno dostupno kubanskim građanima. Do sada je više od pet tisuća pacijenata diljem svijeta cijepljeno s tim važnim cjepivom. Kuba ima drugi najbolji odnos na svijetu liječnik - pacijent, a on iznosi 1 liječnik na 170 stanovnika. Prema podacima WHO-a 2015. prosječna životna dob na Kubi za oba spola iznosila je 79.1 godinu - 81.4 godina za žene i 76.9 godina za muškarce. To smješta Kubu na 32. mjesto na svijetu po očekivanoj životnoj dobi.
95%-tna pretporođajna skrb za trudnice u prva tri mjeseca trudnoće smanjila je smrtnost dojenčadi na petero djece na 1000 rođenja. Prema UNICEF-ovoj statistici ažuriranoj 2015., Kuba je u posljednja skoro dva desetljeća imala nižu stopu dječje smrtnosti od SAD-a. To je zapanjujuće postignuće na polju ljudskih prava posebno kad se uzme u obzir da je Kuba već više od pola stoljeća pod američkim sankcijama i da otok nema osobito značajnih prirodnih bogatstava. Kubansko postignuće može posramiti sve kapitalističke države Latinske Amerike koje su usprkos povoljnijim uvjetima ostale iza. Kad bi svaka država Srednje i Južne Amerike imala kubansku stopu dječje smrtnosti u regiji bilo bi 136 000 manje dječjih smrti samo 2015. Također, komunistički otok je prvi u Latinskoj Americi eliminirao problem pothranjenosti djece.
Trenutno je na otoku oko 2 milijuna starijih osoba od 60 godina, a statistike predviđaju da će Kuba imati najstariju populaciju u Latinskoj Americi do 2025. Starenje populacije rezultat je povećanog životnog vijeka i smanjenja smrtnosti pri porođaju. Ali takvi demografski trendovi predstavljaju i opasnost jer se povećava broj umirovljenika i smanjuje broj zaposlenih. Zbog toga je povećana doba za umirovljenje za 5 godina pa za muškarce iznosi 65 godina a za žene 60.
Kuba je poznata i po svojim međunarodnim zdravstvenim misijama. Kuba pruža više medicinskog osoblja zemljama u razvoju nego sve članice G8 zajedno. Kubanske misije obuhvatile su 68 država i sudjelovanje od 25 000 liječnika. Medicinsko osoblje radilo je na krizama poput tsunamija u Južnoj Aziji 2004. i potresa u Kašmiru 2005., a nakon uragana Katrina koji je pogodio SAD 2005. Fidel Castro je ponudio brigadu od 1500 kubanskih doktora što američke vlasti nisu prihvatile. Najpoznatiji angažman kubanskih liječnika je u Venezueli i socijalnoj misiji Barrio Adentro kojoj je svrha pružiti medicinsku skrb siromašnim Venezuelancima. Operacija Čudo uspostavljena je 2005. između Kube i Venezuele kojoj je cilj eliminirati sljepoću. Kuba je poznata i po zdravstvenom turizmu. Godišnje dođe oko 20 000 turista u svrhe izlječenja očnih bolesti, multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, ortopedije i sl. Medicinski turizam donosi prihod kubanskom gospodarstvu od 40 milijuna $ godišnje. Treba naglasiti da je Kuba stvorila izvanredan sustav zdravstva sa sitnim ispuštanjem ugljikova dioksida i bez korištenja nuklearne energije.
Kubanci su proveli pravu obrazovnu revoluciju. Komunističke vlasti shvaćaju važnost obrazovanja iz kojeg potiče napredak u svim poljima društvenog djelovanja. Bolje obrazovanje omogućuje narodu da bolje služi svojoj zemlji. Uostalom, kroz obrazovanje se najbolje postiže socijalna jednakost. Nepismenost i slaba obrazovanost bili su kronični problemi prije 1959. Prvo i najveće ostvarenje bilo je likvidiranje nepismenosti koja je 1958. iznosila čak 23%. Masovna kampanja opismenjavanja 1961. s 250 000 volontera samo je u jednoj godini eliminirala nepismenost. Uskoro je i uspostavljeno i besplatno obrazovanje od osnovne škole do doktorata dok država plaća troškove učenja, olovaka, knjiga i drugog pribora. 10 godina nakon revolucije broj obrazovnih ustanova se udvostručio. Vlada je lansirala programe za djevojke iz ruralnih krajeva, radnike, prostitutke i sve ostale koji iz nekih razloga nisu dovršili obrazovanje. Programi su ciljali osobito ruralne i zabačene krajeve. I rezultati su tu.
1998. studija UNESCO-a izvijestila je da su kubanski učenici ostvarili visok nivo edukacije. Kuba, iako jedna od najsiromašnijih država u regiji, među prvima je u Latinskoj Americi po obrazovanju i rezultatima na ispitima. Neovisno o spolu i dobi sva djece nose školske odore. Kubanska država troši dvostruko više novca na obrazovanje nego njeni daleko bogatiji susjedi i ono iznosi čak 14% BDP-a.
Uspjeh leži i u ulaganju u profesore. Za obrazovanje profesora koriste se najnaprednije znanstvene tehnike i strategije. Na početku novog Milenija Kuba je bila prva na svijetu po broju profesora po glavi stanovnika 1:42. 2015. odnos profesora na učenike/studente iznosi fenomenalnih 1:12 što je jedan od najboljih omjera u svijetu i najveći u regiji. Kubanske škole su integrirane sa zajednicom. Profesori su aktivni u zajednicama djece kojoj predaju te grade snažne veze s roditeljima kako bi olakšali procese učenja. Jednake mogućnosti za sve učenike glavni su razlog zašto je kubansko obrazovanje uspješno. Uspjeh je posljedica dugoročnog procesa. Strani studenti također se dolaze obrazovati na Kubu. Kubanske metode obrazovanja prihvaćene su i diljem svijeta. Do 2010. kubanski program pismenosti prihvaćen je u 28 država Latinske Amerike, Afrike, Europe, Oceanije.
Dok svjetski okoliš nastavlja biti uništavan, prema Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode (WWF) iz 2016., Kuba ima najodrživiji model razvoja na planetu. Ako se nastave sadašnji trendovi, svjetsko stanovništvo će do 2050. trebati prirodne resurse i energiju dva planeta Zemlje. Kuba je međutim uspjela implementirati kombinaciju ljudskog razvitka i brige za okoliš. Organska poljoprivreda, pošumljavanje i briga za resurse pokazali su se pravim pogotkom. Jednostavno kazano, tropski otok uspijeva ostvariti napredak stanovništva sa što manje eksploatacije okoliša. Kad bi se cijeli svijet ugledao na Kubu države bi temeljile svoj razvitak na održivom razvoju te bi se osigurale potrebe budućih generacija.
Znatan napredak je ostvaren u ženskim pravima i spolnoj ravnopravnosti. Kuba je prva država koja je potpisala i druga država na svijetu koja je ratificirala Konvenciju protiv diskriminacije žena 1980. Žene zauzimaju 48.9% mjesta u Nacionalnoj skupštini što Kubu svrstava na 6. mjesto od 162 države po pitanju ženskog sudjelovanja u političkom životu. Prema vladinoj statistici, Kubanke predstavljaju 39.5% diplomanata na višim obrazovnim razinama i 62% sveučilišnih studenata, 61% tužitelja i 47% sudaca Vrhovnog suda. Žene predstavljaju 45% pripadnika znanstvenog i tehnološkog sektora. Također, borba protiv diskriminacije Afrokubanaca dovela je do emancipacije crnačke populacije. Kuba je zadnja država u Amerikama koja je ukinula ropstvo 1886. Ali nakon pobjede revolucije 1959. crnački položaj dizao se uzlaznom putanjom. Od radikalne zemljišne reforme i smanjenja stanarina do programa afirmativne akcije. Od besplatnog zdravstva i obrazovanja upravo su Afrokubanci dobili najviše koristi.
Kuba s vremenom postaje i idealno mjesto za pripadnike LGBT zajednice. U posljednjem desetljeću dogodilo se rapidno poboljšanje i liberalizacija prava seksualnih manjina. Od 2008. kubanski Ustav zabranjuje bilo kakav oblik diskriminacije protiv ljudskog dostojanstva. No prije nije bilo tako. Nakon revolucije seksualne manjine su bile podvrgnute represiji pa čak su gejevi i lezbijke slani u zatvore i radne logore. Promjene su se počele događati od 1979. nadalje. 2010. sam Castro je priznao velike nepravde za koje je osobno odgovoran.
Istina je da Kuba nema demokratski višestranački sustav i da se radi o autoritarnoj političkoj jednopartijskoj komunističkoj diktaturi. Međutim, kubanski građani nominiraju kandidate i glasuju na tajnim izborima, uključeni su u masovne društvene organizacije, sudjeluju u svom susjedstvu, na radnom mjestu i drugim područjima gdje se diskutira, ali i rješavaju problemi. Kuba je primjer kako socijalizam može relativno uspješno funkcionirati i donositi društveni napredak.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
