Irska je jedna od najneobičnijih država u Europi zbog svoje relativne mladosti kao neovisne države – koja kao takva postoji od 1922. godine, nakon borbe protiv Britanije. Zbog arogantnog britanskog susjeda i težinom Katoličke crkve, kao i zbog gotovo legendarne emigracije u Sjedinjene Države, irski glasači nikada nisu imali povjerenja u ljevičarske, rezidualne stranke, a Republika Irska je održavala nepristrano dvostranačje dviju povijesnih stranaka u borbi za neovisnost: Fianna Fáil (kao stranka centra) i Fine Gael (kao desna stranka).
Ova je situacija bila takvom sve do prošle subote, kada se na političkom krajoliku irskog otoka sasvim jasno potvrdio snažni uspon Sinn Féina, formacije koja se desetljećima smatrala političkom rukom IRA-a i čija se ljevičarska ideologija čini kao da je prodrla među mlađe birače. Ta mladež je kapitalni segment jer je Irska zemlja s najvećim brojem mladog stanovništva u cijeloj Europskoj uniji.
Irski složen izborni sustav, usmjeren na jačanje većine, sada prisiljava da se na konačne rezultate pričeka nekoliko dana, premda ankete na glasačkim listićima objavljenim u subotu u izbornoj noći uzimaju zdravo za gotovo trostruku i neobičnu vezu između spomenute tri formacije. Ako je to slučaj, Irska se pridružuje rastućoj skupini europskih zemalja čije tradicionalno dvostranačje biva odbijeno u korist parlamentarne fragmentacije i neizbježne obveze stvaranja neobičnih koalicija. Samo će vrijeme, kvaliteta vođa i evolucija događaja razjasniti je li to pozitivna promjena u pogledu upravljanja i demokratske snage ili smo svjedoci promašaja koji vode u nestabilnost i kratkoročne zakone.
Još nije vidljivo hoće li premijer Leo Varadkar, iz konzervativnog Fine Gaela, moći nastaviti biti Taoiseach - prvi ministar - nakon dvije godine u kojima je utjelovio modernost Fine Gaela s obzirom na njegovu mladost (41 godina starosti), homoseksualnost i porijeklo (sin indijskog oca i majke Irkinje). Temeljni razlog, s obzirom na ankete koje čekaju potvrdu, nije ništa drugo nego nezadovoljstvo širokih slojeva društva, posebno mladih, smjerom kojim ide Irska. Današnja politička scena bi se mogla opisati kao borba između elita obogaćenih globalizacijom i ljudi koji vide kako se povećavaju cijene stanovanja, (što je bila središnja os kampanje). Utisak s anketa je da, unatoč izvrsnoj ekonomskoj situaciji (Irska graniči s punom zaposlenošću - 4,8 posto ljudi je službeno nezaposleno - i planira rast BDP-a do 2020. od 3,3 posto), prosječan građanin ne primjećuje poboljšanje svoje kvalitete života, bilo zbog troškova smještaja ili zbog pogoršanja javnih usluga kao što su obrazovanje i zdravstvo. I oni ne gledaju u neposrednu budućnost s optimizmom.
Ništa novo u Europi, ali možda je Irska zemlja EU-a u kojoj su kontradikcije jače i krajnje. Gospodarstvo ide dobro, ali građani se osjećaju isključenima iz navodnog povećanja blagostanja. Ako ne sada, kada će stići? Mnogi glasači izrazili su protestno glasanje jer ni 'divan život' nakon spašavanja - čiji je dolazak ojačao međunarodni ugled Irske - nije značilo potpun oporavak kvalitete života i očekivanja boljeg sutra. Mogućnost koja se najviše identificirala s ljevicom, Sinn Féin, imala je koristi od tog stanja, uobičajenog i za druge države EU , a što su najbolji odgovori na populističke zanose koje Europa bilježi.
U Irskoj postoji izreka koju gotovo svi tamo znaju: 'Tiocfaidh ár lá' - 'Doći će naš dan'. To je bio neslužbeni slogan IRA-e, koji se jednom žestoko borio za ujedinjenu Irsku. Čak i ako riječi podsjećaju na mračno vrijeme, šefica Sinn Féina Mary Lou McDonald usvojila ih je kad je preuzela vodstvo stranke prije dvije godine. Sada je Sinn Féin, bivši politički ogranak podzemne organizacije, postigao zadivljujući uspjeh. Po prvi put, stranka je na parlamentarnim izborima na ravnopravnoj osnovi s Fine Gael i Fiannom Fáil - ili čak ispred njih - prema projekcijama i početnim rezultatima prebrojavanja. Obje su stranke Irskom vladale gotovo 100 godina, iako nikad zajedno. To je prekretnica koja će promijeniti irsku politiku. Dan za kojim Sinn Féin čezne se nikad nije činio tako blizu kao sada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
