Krajem prošlog tjedna, 10. siječnja 2020., preminuo je sultan Qaboos bin Said Al Said, dugogodišnji vladar Omana. Na vlasti je bio još od 23. srpnja 1970. godine. Kao 14. potomak u vladajućoj lozi Al Said, bio je, do kraja prošlog tjedna, najdugovječniji vladar na Bliskom istoku i u cijelom arapskom svijetu.
Ali za života nismo previše čuli za sultana Qaboosa, pa ni za Oman, kako to? Razlog tome je činjenica da je Oman za njegove vladavine zaista bio pozitivna "anomalija" u kontekstu regije u kojoj se nalazi... Sjeverozapadno od Omana nalaze se Ujedinjeni Arapskih Emirati, na zapadu je Saudijska Arabija, na jugozapadu Jemen u kojem i dalje traje rat, dok u isto vrijeme dijele pomorsku granicu s Iranom (uključujući uvijek napeti Hormuški tjesnac) te Pakistanom.
Imajući u vidu njen položaj, kao i njene susjede, zaista je pravo čudo da češće ne slušamo o Omanu, zemlji koja bi prema "logici" ove regije trebala biti prožeta kaosom, sukobima, prevratima, borbama za utjecaj itd. Ali ne, ništa od navedenog ne pronalazimo u Omanu. Kako je to moguće? Koja je njihova tajna? Da li su otkrili nekakvu ravnotežu između velikih sila? Koji faktori omogućavaju Omanu da bude oaza mira u kaosu koji ih okružuje? Igra li religija ulogu? I možda najvažnije pitanje - može li Oman biti primjer za cijelu regiju?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.