Narodne mase i pojedinci diljem svijeta svakodnevno se suočavaju s mnogim problemima. Život svih nas se sastoji od osobnih i kolektivnih problema, doduše, jačeg ili slabijeg karaktera. Malo koja osoba nije pretrpjela nešto negativno ili ružno u životu. Stoga nije čudno da se negativne vijesti najbolje prodaju i najviše zanimaju ljude. Crna kronika obično je najčitanija rubrika u novinama i na portalima.
Negativnost je posljednjih desetljeća na velika vrata ušla u politiku i politički izričaj pa čak i samu filozofiju nekih kandidata. Negativna izborna kampanja kruna je negativnosti u politici. Ona bi se mogla definirati kao kampanja u kojoj kandidati koriste strategiju koja se zasniva na objavljivanju slabosti i mana konkurenata. To je strategija koja nastoji na razne načine diskreditirati suparničke ciljeve i kandidate.
Negativna kampanja usredotočuje se na političke poruke koje ciljaju uništiti protivnička stajališta i teme. Ispitivanja su pokazala da narod više pamti negativne crte kandidata nego pozitivne. S obzirom kako se u suvremenoj politici često vode personalizirane kampanje kako bi se stvorio željeni imidž, ocrnjivanje neke osobe postoje moćno političko oružje. Negativne iliti napadačke političke kampanje posebno su karakteristične za Sjedinjene Države, ali takav način komunikacije se proširio i u drugim zemljama.
Premda su mnogi politolozi, sociolozi i drugi stručnjaci vrlo zabrinuti zbog štetnih utjecaja negativnih kampanja na sudjelovanje građana u politici, istraživanja i iskustva kandidata ukazuju da takve 'prgave' kampanje mogu biti više nego uspješne. Znanstvenici su ustvrdili da negativna informacija ostaje više u sjećanju nego pozitivna i da ima veći utjecaj na ponašanje individua. Uz to, bitan faktor koji ide u prilog negativnoj poruci njena je složenost. Negativne poruke su duže i detaljnije nego pozitivne pa onda im onda birači posvećuju veću pozornost.
Negativna saznanja utječu na to da građani ocjenjuju te ocrnjene kandidate manje kvalificiranima, manje poštenima, manje iskrenima i sl. Birači koji su nezadovoljni radom političara na vlasti glasuju u većem broju nego oni koji su zadovoljni. Nezadovoljstvo pokreće i motivira ljude da kandidate ili kolektive koje ne vole zbace s vlasti ili uopće onemoguće njihov dolazak na funkcije.
Negativna, tj. napadačka izborna strategija se najviše koristi putem reklama ili oglasa, a u novije vrijeme i preko interneta. Naravno, Amerikanci su majstori za politički marketing pa tako i za negativnu marketinšku koncepciju. Npr. za vrijeme izborne kampanje za predsjednika SAD-a 2004., tim Georgea W. Busha, tadašnjeg aktualnog predsjednika, nastojao je diskreditirati demokratskog izazivača Johna Kerryja putem web igre "Flip Flop Olympics". Ona je trebala Kerryju predbaciti nepouzdanost. U izbornoj kampanji 2008. internet je igrao još veću ulogu u vođenju negativne kampanje protiv Baracka Obame. Glasine i klevete dijelom najgore vrste trebalo je da ga omalovaže kao kandidata. Kako bi brzo reagirali na napade, Obamin tim formirao je web stranicu koji je razbijala lažne tvrdnje.
U želji da se dođe na vlast ili na njoj opstane, političke kampanje sve više postaju prljave i nekorektne. S jedne strane, kandidati sebe pokušavaju prikazati u najboljem svjetlu, a s druge strane, stvaraju najgoru moguću sliku o svojim protivnicima. Negativni spotovi su počeli prevladavati kako je televizija postala važnom u vođenju kampanje. Osobito su 1980-e bile desetljeće dominacije negativnih kampanja i blaćenja. Prema izračunu, u kampanji za američke predsjedničke izbore 1988. između 60 i 70% ukupnog političkog oglašavanja sastojalo se od negativnih spotova.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
