Veliki povratak europskog noćnog vlaka

Sudbina vlaka, naročito europskog putničkog vlaka, godinama je bila u poprilično neizvjesnom stanju. Izgledalo je kao da se vlak pretvara u kakav relikt prošlosti koji će u potpunosti biti izbačen od strane putničkih zrakoplova, naročito nakon što su se pojavili brojni jeftini avioprijevoznici, a strpljivi putnici su mjesecima "vrebali" na jeftine karte koje bi ih diljem kontinenta, ili i šire, prevozile zrakom za "par eura". Neki su čak smatrali da će vlak postati primarno turistička ponuda, naročito za one putnike kojima se "nigdje ne žuri" (što obično znači da imaju višak vremena, a u prijevodu to bi značilo da imaju i višak novca).

Ipak nije sve tako crno po putnički vlak, uključujući one duge meditativne noćne vožnje kroz Europu gdje se krajolici smjenjuju u mraku. Zapravo, pomalo je ironično, ali čini se da bi vlak mogao biti spašen "crnim" scenarijima drugdje... prije svega u zraku.

Tko god ima malo dužeg "letačkog staža" sjeća se vremena kada je putovanje zrakoplovom bio popriličan prestiž u svakom pogledu, od tretmana putnika do cijelog procesa dolaska do aviona, uzlijetanja i slijetanja. Sjećanje vas vjerojatno ne vara, prostora je bilo više, dok se danas često osjećamo kao "sardine" u letećoj konzervi (barem u drugoj, odnosno "ekonomskoj klasi"). Ali to i nije toliki problem, sam čin letenja može biti itekako opuštajući čak i za one koji imaju strah od letenja - imajući u vidu sve što ih čeka prije i nakon.

Gužve u zračnim lukama postale su nesnosne, a iščekivanja na vijest hoće li avion uopće poletjeti i gdje će u konačnici sletjeti, za mnoge postao je prevelik stres. Ovo nije ugodno stoljeće za letenje, jer i počelo je velikim sigurnosnim promjenama nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. na SAD. Proces chekiranja traje dulje, može biti neugodan, ali prije svega zamoran, iscrpljujući.

Avion je brz, jako brz, ali vrijeme od dolaska u zračnu luku do polijetanja prolazi sporo, jako sporo. Apsurdno je govoriti, recimo, koliko nam treba avionom od Berlina do Pariza ako ćemo pritom računati samo vrijeme u zraku. Koliko nam treba od smještaja do prve zračne luke? Koliko sati ćemo tamo čekati?

Iskustvo putovanja vlakom je poprilično drugačije, a za ljude koji su više puta u životu zapeli u zračnoj luci može biti pravo osvježenje. Kad jednom zatvorite vrata kupea, recimo u pariškom Gare de l’Est, vaš mir, ležaj, pogled kroz prozor na Europu, nitko neće remetiti sve do odredišta, recimo Beča.

Sve veći broj putnika postaje svjestan da je ovo alternativa s brojnim prednostima, naročito ako se putuje i kroz noć jer imate i udoban smještaj. Ali kako smo i sugerirali na početku teksta, nije frustracija s gužvama jedini razlog zašto dolazi do novog interesa za vlakove. Tu su i puno veći problemi od frustracije putnika, prije svega pitanje klimatskih promjena.

Upravo su klimatski problemi među glavnim faktorima koji dovode do sve snažnijeg zagovaranja obnove putovanja vlakovima jer je štetnost po okoliš poprilično manja. Prema nekim procjenama putovanje željeznicom emitira svega petinu stakleničkih plinova koje proizvode avioni. Imajući u vidu da se države polako ipak primiču praksi oko suzbijanja klimatskih promjena, nakon što su se godinama bavile samo "riječima", vlak postaje neizbježan dio jednadžbe.

Države će morati temeljito iznova promisliti o statusu željeznice, a to uključuje i subvencije i sve druge relevantne poteze kako bi se putovanje vlakovima ponovno učinilo ne samo atraktivnim, jer to često i jest (nažalost ne svugdje, što jako dobro zna svatko tko se susreće s domaćim vlakovima!), već i isplativo, odnosno konkurentnije niskobudžetnim avioprijevoznicima.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.