Nastavak teksta (za prvi dio ovog velikog povijesnog specijala, kliknite ovdje)
Usporedba nacističke i sovjetske okupacije Poljske
Kroz usporedbu tretiranja poražene Poljske možemo uvidjeti sve sličnosti i razlike nacionalsocijalizma (hitlerizma) i komunizma (staljinizma). Staljin nije bio prvi ruski vođa koji je htio osigurati zapadne granice svoje države kroz sporazume s Njemačkom. Raniji prijedlog uređenja zapadne Bjelorusije i zapadne Ukrajine je predložen Pruskoj 1756.
Uvijek su se podjele Poljske pravdale uvođenjem reda u nered. Caristički pregovarači u Prvom svjetskom ratu naglašavali su stratešku važnost regije, a početkom 1920-ih sovjetski vojni planeri su nanovo potvrdili potrebu za korekcijom istočne poljske granice. Sa ruske (sovjetske) točke gledišta, Pakt Molotova i Ribbentropa označavao je ispunjenje dugoročnih teritorijalnih zahtjeva.
Ušavši 17. rujna u Poljsku, Crvena armija nije naišla na jak otpor jer su Poljaci već do tada bili prilično demoralizirani ratom s Njemačkom. Crvena armija je u borbi izgubila samo oko tisuću vojnika i to samo oko Grodna, gdje je bio jedini ozbiljan poljski otpor. Zbog toga su na tome području Crvenoarmejci pobili veliki broj poljskih ratnih zarobljenika. U usporedbi sa sovjetskima, njemački ratni gubici su bili mnogo veći. 20 puta veći. Nacisti su likvidirali oko 60 tisuća poljskih i židovskih intelektualaca, ali ni Sovjeti nisu ostali dužni. Staljin je dijelio Hitlerovu želju da slomi poljski nacionalizam te je bio nepopustljiv što se tiče sudbine Poljske – Poljska je morala nestati s političke karte.
Njemački general Heinz Guderia sa sovjetskim kolegom Semjonom Krivošejinom na zajedničkoj paradi u Brest Litovsku 23.9.1939.
Oba diktatora su željela vratiti se tradicionalnom rusko-njemačkom principu po pitanju Poljske. No metode koje su usvojili bile su sve samo ne tradicionalne. Uskoro je Poljska postala tamni laboratorijski slučaj na kojemu se mogu uspoređivati dva totalitarizma. U pamćenju Poljaka ovaj slučaj je mogao biti tek posljednje poglavlje u mnogo dužoj priči prisilnih premještanja stanovništva, masakara i strane okupacije. No oba okupatora su uvela državno nasilje na razini koje je bilo nezamislivo pod carskim režimima 19. stoljeća.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.