Nastavak teksta (za prvi dio kliknite ovdje)
Sovjetska protuofenziva Timošenkove snage bit će podijeljene u četiri 'operacijske grupe' poznate po imenima njihovih zapovjednika. Postojala je također peta grupa pod zapovjedništvom Konstantina Rokosovskog koji je upravo u to vrijeme bio promoviran da zapovijeda 16. armijom nakon što je njegov IX korpus uspješno pobijedio Nijemce u bitkama na Jugozapadnom Smjeru. Armija Rokosovskog je branila područje Jarceva gdje glavna željeznica Minsk – Smolensk – Moskva prelazi preko rijeke Vop koja teče južno od Dnjepra.
Pet sovjetskih grupa će napasti koncentrično u smjeru opkoljenih snaga Crvene armije. Nijemci su nastavili istočno, a Rokosovski je bio u žestokoj borbi. On je zadržao Nijemce od 18. do 23. srpnja i izvršio protunapad 24.7., a cijelo vrijeme je uspio ostati u kontaktu s tri sovjetske armije u džepu. General Kuročkin, zapovijedao je 20. armijom, preuzeo je cjelokupnu komandu opkoljenih snaga i uspio je zadržati Nijemce otraga na ulazu u džep do 26. srpnja kad su se Nijemci povezali istočno od grada. Međutim, sovjetski protunapadi omogućili su da više od 100 tisuća vojnika izvrši bijeg istočno do 4. kolovoza. A pobjegli su do pozicija koje je držao Rokosovski u Jarcevu.
SS snage u borbi kod Smolenska
Sukob avijacijaLuftwaffe je uzvraćala žestoko protiv neprijateljskih snaga koje su pokušavale prijeći rijeku Vop. Ako bi to uspjele situacija bi ugrozila ne samo kopnene jedinice već i zapovjedno mjesto VIII zračnog korpusa u Duhovščini kao i nekoliko tamošnjih zračnih pista. Bivši osuđenik Rokosovski je udarao svom silinom po visokovrijednim njemačkim metama.
Luftwaffe je pokušala zatvoriti nastali procjep, ali nije uspjela. Bio je nedovoljan broj zrakoplova, a padobranci koji su mogli zatvoriti praznine nisu bili više u stanju intervenirati zbog teških gubitaka koje su ranije te godine doživjeli na Kreti (svibanj 1941.). Stoga je procjep bilo moguće zatvoriti samo tijekom danjeg svjetla što je i učinjeno do 5. kolovoza.
Taktička avijacija se pokazivala kao ključan igrač na objema stranama. Usprkos zastrašujućim gubicima, sovjetski zrakoplovi su letjeli veoma nisko prema tlu što je kod Nijemaca izazivalo značajan stres. Njemački lovci su obično stizali prekasno kako bi ih ulovili, ali nisu se mogli utrkivati sa Sovjetima jer nisu bili teško naoružani (za razliku od sovjetskog Il-2 Sturmovika) i pri niskim visinama susreli bi se s ogromnom vatrom sovjetskih trupa na tlu.
Nijemci su zapovjedili da se ojača njihova nisko zračna obrana s dodatnim strojnicama baš kao što su to Rusi učinili od početka. To se dogodilo uzduž cijelog Istočnog fronta. Njemačkim zračnim snagama je bilo naređeno da 'nokautiraju' sovjetske teško naoružane brodove plitkog gaza na rijekama, a posebice južno od Pripjetskih močva...
Sovjetska protuofenziva Timošenkove snage bit će podijeljene u četiri 'operacijske grupe' poznate po imenima njihovih zapovjednika. Postojala je također peta grupa pod zapovjedništvom Konstantina Rokosovskog koji je upravo u to vrijeme bio promoviran da zapovijeda 16. armijom nakon što je njegov IX korpus uspješno pobijedio Nijemce u bitkama na Jugozapadnom Smjeru. Armija Rokosovskog je branila područje Jarceva gdje glavna željeznica Minsk – Smolensk – Moskva prelazi preko rijeke Vop koja teče južno od Dnjepra.
Pet sovjetskih grupa će napasti koncentrično u smjeru opkoljenih snaga Crvene armije. Nijemci su nastavili istočno, a Rokosovski je bio u žestokoj borbi. On je zadržao Nijemce od 18. do 23. srpnja i izvršio protunapad 24.7., a cijelo vrijeme je uspio ostati u kontaktu s tri sovjetske armije u džepu. General Kuročkin, zapovijedao je 20. armijom, preuzeo je cjelokupnu komandu opkoljenih snaga i uspio je zadržati Nijemce otraga na ulazu u džep do 26. srpnja kad su se Nijemci povezali istočno od grada. Međutim, sovjetski protunapadi omogućili su da više od 100 tisuća vojnika izvrši bijeg istočno do 4. kolovoza. A pobjegli su do pozicija koje je držao Rokosovski u Jarcevu.
SS snage u borbi kod Smolenska
Sukob avijacijaLuftwaffe je uzvraćala žestoko protiv neprijateljskih snaga koje su pokušavale prijeći rijeku Vop. Ako bi to uspjele situacija bi ugrozila ne samo kopnene jedinice već i zapovjedno mjesto VIII zračnog korpusa u Duhovščini kao i nekoliko tamošnjih zračnih pista. Bivši osuđenik Rokosovski je udarao svom silinom po visokovrijednim njemačkim metama.
Luftwaffe je pokušala zatvoriti nastali procjep, ali nije uspjela. Bio je nedovoljan broj zrakoplova, a padobranci koji su mogli zatvoriti praznine nisu bili više u stanju intervenirati zbog teških gubitaka koje su ranije te godine doživjeli na Kreti (svibanj 1941.). Stoga je procjep bilo moguće zatvoriti samo tijekom danjeg svjetla što je i učinjeno do 5. kolovoza.
Taktička avijacija se pokazivala kao ključan igrač na objema stranama. Usprkos zastrašujućim gubicima, sovjetski zrakoplovi su letjeli veoma nisko prema tlu što je kod Nijemaca izazivalo značajan stres. Njemački lovci su obično stizali prekasno kako bi ih ulovili, ali nisu se mogli utrkivati sa Sovjetima jer nisu bili teško naoružani (za razliku od sovjetskog Il-2 Sturmovika) i pri niskim visinama susreli bi se s ogromnom vatrom sovjetskih trupa na tlu.
Nijemci su zapovjedili da se ojača njihova nisko zračna obrana s dodatnim strojnicama baš kao što su to Rusi učinili od početka. To se dogodilo uzduž cijelog Istočnog fronta. Njemačkim zračnim snagama je bilo naređeno da 'nokautiraju' sovjetske teško naoružane brodove plitkog gaza na rijekama, a posebice južno od Pripjetskih močva...
