Hitler u ratu
Treba posebno naglasiti da iako je nacistički diktator želio rat da ostvari svoje vanjskopolitičke ciljeve - on ga nikako nije želio u rujnu 1939. Naivno je vjerovao da će moći voditi jedan svoj lokalni rat s Poljskom kao što su učinili Talijani u Etiopiji ili Japanci u Kini, a kasnije i Sovjetski Savez u Finskoj. Nijedan od tih lokalnih ratova nije prerastao u kontinentalni ili svjetski rat.
Na sveopći rat Hitler je želio pričekati još poneku godinu, ali svakako je želio voditi rat dok su on i Mussolini još mladi. Osim toga, Hitler je strahovao da neće dugo živjeti zbog želučanih tegoba. Prema tome, smatrao je da upravo on mora izvršiti teritorijalna osvajanja, a njegovi nasljednici na čelu Velikog Njemačkog Reicha bi morali samo sačuvati osvojeno. Zvuči prilično jednostavna strategija.
Rat s Poljskom u rujnu 1939. postao je europski rat jer su Velika Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj 3. rujna. Čak i tada Hitler je vjerovao da će sve ostati na proklamaciji i naredio je njemačkim pomorskim, zračnim i kopnenim snagama da ne otvaraju vatru. Međutim, gadno se prevario. Poljska avantura je bila uspješno i efikasno okončana u kratkom roku. Za vrijeme te kampanje Hitler se nije previše miješao u rad generala.
Ubrzo se pokazalo da se radi o ratu koji neće samo tako nestati i ispariti. Nakon osvajanja Poljske Hitler je naredio povlačenje glavnine trupa Wehrmachta na zapad prema Francuskoj. 9. travnja 1940. prekinuto je sedmomjesečno razdoblje bez borbi na zapadu Europe (Phoney war – smiješni rat) njemačkim napadom na Dansku i Norvešku. Danska je odmah pokleknula dok se Norveška hrabro branila. Napad na Norvešku je predstavljao jedini pravi kombinirani napad tri roda vojske: kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. Norveška je imala značajan strateški položaj jer se nalazila na Sjevernom moru. Njenim osvajanjem razbijena je britanska blokada i otvoreni su pomorski trgovinski i ratni putovi njemačkom brodovlju. Hitler je bio uključen u planiranje operacije i naredio je svom zamjeniku Hermannu Göringu da sudjeluje sa svojim zračnim snagama te da one budu podređene stožeru generala Nikolausa von Falkenhorsta koji je bio glavni odgovorni za norvešku kampanju.
Uspješan napad Wehrmachta na Francusku, Belgiju i Nizozemsku u svibnju 1940. je bio najveći Hitlerov vojni trijumf. U roku mjesec dana bila je poražena Francuska (iako je sve bitno bilo gotovo za 10 dana) omraženi njemački neprijatelj. Za uspješnu provedbu ofenzive najzaslužniji je general Erich von Manstein. Njegovim planom Wehrmacht se potpuno neočekivano probio kroz šumsko područje Ardena u smjeru rijeke Meuse, a zatim dalje prema obali kanala La Manchea. Uz to, izvršen je zračni desantni napad na utvrdu Eben – Emael u Belgiji i padobranski desant na Rotterdam. Pala su sva tri njemačka susjeda.
Iako je kampanja na Zapadnom frontu 1940. bila briljantna i njemački Blitzkrieg (munjeviti rat) je radio kao švicarski sat (tenkovi generala Guderiana su već 19. svibnja izbili na obale La Manchea) ovdje se dogodila slavna Hitlerova Stop zapovijed kod Dunkirka. Hitler je naredio svojim tenkovima da se zaustave ispred Dunkirka. Na taj način je Britanski ekspedicijski korpus od oko 338 tisuća britanskih vojnika plus 26 tisuća Francuza uspio se evakuirati u Veliku Britaniju. Postavljaju se dva pitanja: tko je donio odluku i zašto?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.