Svake godine, 22. ožujka, obilježava se Svjetski dan voda. U mnogim zemljama se ova proslava dočekuje uz teškoće. Dostupnost pitke i svježe vode postaje sve više definirajući strateški čimbenik u regionalnim i globalnim pitanjima. Ako se vodnim resursima neće upravljati na dobar način, posljedice mogu biti katastrofalne. Prošle godine je UN-ov izvještaj o razvoju svjetskih voda još jednom naglasio da se proširuje jaz između ponude i potražnje pitke vode, te da to može dovesti do sukoba.
Voda je srž održivog razvoja. Vodni resursi i raspon usluga koje oni pružaju smanjuju siromaštvo, povećavaju gospodarski rast i održivost okoliša. Od hrane i energetske sigurnosti do ljudskog i prirodnog bogatstva, voda pruža poboljšanju društvenog blagostanja i inkluzivnog rasta, što utječe na život milijardi ljudi. U održivom svijetu, koji UN zamišlja u skorijoj budućnosti, voda i odnosni resursi se upravljaju kao potpora ljudskom blagostanju i integritetu ekosustava. Dostatna i sigurna voda zadovoljava osnovne potrebe svake osobe, a zdravi način života je moguće jedino uz prihvatljivu i dostupnu vodenu zalihu i sanitaciju.
Svijet ima različito regionalno stanje vodnih resursa. Povećanje upotrebe resursa, smanjivanje otpada i zagađenja, utjecaj na uzorke konzumacije i korištenje prikladnih tehnologija su glavni izazovi ispred Europe i Sjeverne Amerike. Prioritet ovih regija u skorijoj budućnosti biti će uravnoteživanje različitih korištenja voda s poboljšanjem koherentnosti politika na nacionalnim i prekograničnim osnovama. Održivost u regiji Azije i Pacifika povezano je s napretkom u pristupu čistoj vodi i sanitaciji; zadovoljavanju potražnje za vodom u različitim oblicima korištenja i smanjivanjem onečišćenja; poboljšanjem upravljanja nadzemnih voda; te povećanjem otpornosti prema vodnim nesrećama.
Manjak vode je glavni problem održivog razvoja Bliskog istoka, gdje postoji neodrživa konzumacija i pretjerano korištenje nadzemnih i podzemnih vodnih resursa. Ovdje se već govori o novim oblicima korištenja otpadnih voda, desalinizaciji, kao i stvaranju vode. U Latinskoj Americi potrebno je stvaranje formalnih institucionalnih kapaciteta za upravljanjem vodnim resursima i stvaranja održive integracije upravljanja vodnim resursima i smanjivanja siromaštva. Drugi prioritet je osiguravanje pune realizacije ljudskog prava na vodu i sanitaciju. Temeljni je cilj za Afriku ostvariti dugotrajno sudjelovanje u globalnom gospodarstvu, uz istovremeno razvijanje prirodnih i ljudskih resursa bez ponavljanja negativnosti koje su iskusile druge zemlje na svojim razvojnim putanjama. Trenutačno je razvijeno samo pet posto afričkih potencijalnih vodnih resursa.
Svjetski gospodarski forum također je u svom izvješću o globalnim rizicima 2015. naveo vodu. U smislu utjecaja na društvo i geopolitiku, vodna kriza je na prvom od deset najvećih globalnih rizika. Iza vode nalaze se redom širenje zaraznih bolesti, oružje za masovno uništavanje, međudržavni sukobi i drugo. Dakle, vodna kriza se smatra važnijom od globalne prijetnje terorističkih napada ili financijskog pada, te se smatra da je vjerojatnija od upotrebe oružja za masovno uništavanje. Stoga nije nimalo čudno, a ni neka velika novost, da su mnogi sukobi diljem svijeta nadahnuti ili potaknuti manjkom vode i promjenom klime, što dodatno pogoršava stanje stvari. Manjak vode prijeti osnovnim gospodarskim i društvenim dobitima, te time postaje snažan povod za rat i sukob.
Ozbiljnost stanja očituje se već po tome što se ozbiljan nedostatak vode očekuje 2050., a istodobno bi došlo do značajnog povećanja potražnje za vodom zbog rasta stanovništva, ekonomskog razvoja i urbanizacije. Problem nije u površinskim vodama, koje se na svjetskoj razini koriste tek deset posto svih potreba. Ozbiljne poteškoće nalaze se u podzemlju. Razina izvlačenja vode je nejednaka u svijetu. U nekim dijelovima svijeta izvlači se samo deset posto dostupne vode, negdje prelazi 40 posto, a na nekim mjestima se sto posto vodnih potreba rješava izvlačenjem vode iz podzemlja. No, u svim dijelovima svijeta izvlačenje vode se povećava i to drastično. Do 2050. očekuje se da će svijet nastanjivati oko devet milijardi ljudi, a 3,5 milijardi će živjeti u dijelu svijeta koji će pokrivati tek 40 posto potreba.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.