"Zajedno smo izolirali Rusiju politički, suspendiravši je iz članstva G-8 nacija i unazadivši naše bilateralne veze. Zajedno, mi nanosimo cijenu kroz sankcije koje su ostavile traga na Rusiji i onima odgovornima za ove akcije. Ako rusko vodstvo ostane na svom trenutnom kursu, zajedno ćemo osigurati produbljivanje izolacije. Sankcije će se proširiti i uzeti sve veću cijenu na ruskoj ekonomiji kao i na položaju Rusije u svijetu." Navedene rečenice u svom govoru (ispred hrvatske zastave) izgovorio je američki predsjednik Barack Obama 26. ožujka 2014. u Bruxellesu na sastanku sa svojim europskim i NATO saveznicima.
To je bilo vrijeme Krimske krize. Odnosi Rusije i SAD-a pali su na najnižu točku nakon kraja Hladnog rata. Činilo se da će se Obamine riječi ostvariti i da će Rusija morati popustiti pred zapadnim silama. U jednom dijelu je Obama imao pravo - sankcije doista jesu naštetile ruskom gospodarstvu i djelomično ugledu u svijetu, ali u najvažnijem nisu - Rusija se izvukla iz ekonomskih problema i ostala je na svom političkom kursu. Dapače, kako su mjeseci prolazili ugled Rusije u svijetu je sve više rastao i raste.
Posjet američke delegacije na čelu s državnim tajnikom Johnom Kerryjem Moskvi, koji se dogodio u utorak 15. prosinca, samo je konačna potvrda kako politika izolacije Rusije zacrtana početkom 2014. nije uspjela. Prošle godine uspjeli su u neku ruku izolirati Rusiju i svesti diplomatske odnose s Moskvom na minimum. Budući da takva politika Sjedinjenih Država i Europske unije nije imala mnogo rezultata, 2015. Rusi su vraćeni za diplomatski stol. Pojedinačno, najviše zahvaljujući inzistiranju Angele Merkel, ali prvenstveno zato jer izolacija nije dala očekivane učinke. Ove godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i John Kerry susreli su se 20 puta do sada, a ovo im je treći sastanak o Siriji. Kerry je bio u posjetu Rusiji tj. Sočiju u svibnju tekuće godine da bi sada došao u Moskvu.
Upravo je Sirija ključno područje (uz neizostavnu Ukrajinu) gdje je svojom intervencijom Rusija pokazala da je njen utjecaj na globalne događaje sve veći i nemoguće ga je poricati i izolirati. U prethodnoj analizi o borbi velikih sila za dominaciju u Siriji vidjeli smo kako će Amerikanci na razne načine pokušati nadigrati i prevariti Ruse kako bi imali Siriju u svojoj sferi utjecaja. U tom tekstu nije posebno isticana diplomacija kao sredstvo kojim će američki 'sokolovi' pokušati trijumfirati, ali naravno da je diplomatsko pregovaranje vrlo bitno. Može i ne mora biti presudno.
Koji značaj ima Kerryjev dolazak u Moskvu?
Prvi najveći značaj - dolazak Kerryja u Moskvu je najveći mogući kompliment kojeg je Putin mogao dobiti od Obame. Američka delegacija došla je u glavni grad neprijateljske države koju su do nedavno mnogi njezini visoki dužnosnici, uključujući Hillary Clinton, uspoređivali s Trećim Reichom i Hitlerom. Pristavši poslati svoje čelnike i suradnike u Moskvu, Obama je demantirao samoga sebe. Sve ono što je govorio i ponavljao kao papagaj 2014. palo je u vodu. Politika Kremlja je učinkovita i djeluje te Washington ne može izaći na kraj s Ukrajinom, Sirijom i globalnim terorizmom bez dogovora i učešća Moskve. S motrišta odnosa Rusije prema SAD-u ovo je Putinov najsjajniji trenutak. Nikada od proglašenja neovisnosti od Sovjetskog saveza do danas, položaj Rusije na vanjsko-političkom planu nije bio toliko snažan.
Da je američka vanjska politika uspjela ostvariti svoje ciljeve onako kako je izvorno planirano, ovog sastanka ne bi bilo. Ti ciljevi su poznati ali nije loše ih ponoviti: 100% uključenje Ukrajine u zapadnu (NATO) sferu, rušenje Assada, smanjenje aktivnosti ISIL-a i sličnih terorista. State Department je barem dva od ta tri cilja pokušao ozbiljno riješiti vojnim putem podržavajući na sve načine svoje pulene (financijski, logistički, informacijski, vojno itd.).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
