Vladimir Vladimirovič Putin često je predmet razmatranja zbog svojih vanjskopolitičkih poteza koji su Rusiji osigurali veliki povratak na svjetsku političku scenu odnosno vratili joj status supersile. Manje se pozornosti posvećuje unutarnjim prilikama u Rusiji. A kad se to radi, najčešće se prikazuje u negativnom svjetlu, barem u zapadnim medijima. No, da bi bilo koja država bila iole značajan faktor na međunarodnoj sceni, mora srediti svoja otvorena unutarnja pitanja. Putin će ostati zapamćen po tome što je uspio stabilizirati ekonomsko stanje u najvećoj zemlji svijeta odnosno zato što je osigurao oporavak i održivi razvoj ruskog gospodarstva. Putin kao ekonomist je jednako, a možda čak i više uspješan nego političar.
Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. rusko gospodarstvo se našlo u vrlo teškom stanju. Nakon više od sedamdeset godina jednopartijske države i socijalizma uslijedio je novo doba koje je označavalo tranziciju na kapitalističke metode vođenja ekonomskih procesa. Politički i ekonomski šok nije dobro sjeo većini Rusa koji su pali u bijedu i siromaštvo. Proces privatizacije posebna je priča. Stoga da bi se razumjelo Putinove ekonomske odluke na poziciji premijera i predsjednika Ruske Federacije treba razumjeti vrijeme neposredno prije dolaska Putina na vlast, odnosno, za većinu Rusa, sumorne devedesete.
Početkom i napretkom tržišnih reformi u Rusiji ranih 1990-ih, privatizacija državnog vlasništva stvorila je prvu generaciju multimilijardera koji su stekli većinu državnog bogatstva za malo novca. Logika procesa privatizacije počivala je na premisi da se stekne potpora domaće javnosti za proces reformi tako što bi domaći biznismeni pokupovali državne tvrtke. Na taj način se izbjegla privatizacija u kojoj bi stranci pokupovali većinu ruskih tvrtki. Cilj reformi je ostvaren, ali uz visoku cijenu. Rusija se uskoro suočila s raširenim nezadovoljstvom širokih narodnih masa zbog divljeg kapitalizma i povećanog javnog duga jer privatizacija nije rezultirala značajnim povećanjem prihoda u državnoj blagajni niti se životni standard građana povećao. Dapače, većina prosječnih građana živjela je lošije.
Rusija je teško mogla slijediti drukčiji put pretvorbe i privatizacije od onoga koji se desio iz tri temeljna razloga. Prvi razlog je snažan politički pritisak bivše komunističke elite koji je bio mnogo snažniji u najvećoj zemlji svijeta nego u drugim državama bivšeg Istočnog bloka. Kao rezultat tog pritiska, vlada reformističkog premijera Jegora Gajdara trajala je jedva pola godine. Drugi razlog je postojanje obilnih prirodnih resursa: prirodnog plina, nafte i metala, koji su služili da zadobiju potporu javnosti reformama. Prihodi iz tih sektora mogli su nadoknaditi neefikasnosti u ostalim sektorima, čineći većinu političara manje sklonim većim reformama. Također, prirodna bogatstva su povećala korupciju tijekom javnih prodaja tvrtki koje su imale vlasništvo nad prirodnim resursima. Treći razlog je taj što je pozornost javnosti na proces privatizacije bila podijeljena jer su se događali drugi događaji poput rata u Čečeniji, socijalnih problema itd.
Radi svih tih razloga proces tranzicije na tržišnu ekonomiju u Rusiji bio je proces 'kreni-stani'. Početni program privatizacije proveden je između 1993. i 1994., i transferirao je udjele u većini kompanija s vlade na menadžere, radnička udruženja i ostale fizičke i pravne osobe. Bilo je to slično kao i u drugim istočnoeuropskim zemljama. Shema 'krediti za udjele' započela je 1995. a omogućila je transfer nekoliko državnih tvrtki koje su imale pod kontrolom prirodne resurse velikim biznismenima u zamjenu za kredite komercijalnih banaka državi. To je dovelo do kreacije velikih financijsko-industrijskih grupa kao što su poslovna carstva Borisa Berezovskog, Vladimira Gusinskog, Mihaila Hodorovskog i Vladimira Potanjina.
Uživatelji 'nove Rusije' devedesetih bili su političari, biznismeni i gangsteri, a u nekim slučajevima pojedinac je bio sve u jednom. Bogati su gradili raskošne dače. Djecu se slalo u engleske privatne škole, zapošljavalo se kućnu poslugu, vozače, tjelesne čuvare i osobne frizere. Obitelji koje su se nenadano obogatile kad je kapitalizam stigao u Rusiju, nisu tretirale strane limuzine, odjeću i odmore u inozemstvu kao nešto neobično.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
