2009. godine Barack Obama je krenuo u reformu američkog zdravstvenog sustava. Četiri predsjednika prije njega: Truman, Nixon, Carter i Clinton su pokušali isto i svi su zakazali zbog opozicije jakih lobija. Kada je Obama krenuo s reformom, zdravstveni lobi je potrošio preko 400 milijuna dolara da ga u tome spriječi. Samo je predsjednik senatorske komisije koja je radila nacrt nove reforme primio 1.5 milijun dolara.
Istovremeno, s druge strane Atlantika, u Bruxellesu, je aktivno preko 30,000 lobista što je navelo novinare Guardiana da napišu članak 'Bruxelles u rukama korporacija'. Postavlja se dakle pitanje što je u biti lobbying, kako se američki razlikuje od europskog te da li se radi samo o legalnoj korupciji ili je posrijedi nešto puno kompleksnije.
Lobbying
Riječ lobiranje dolazi od engleskog 'lobby' i potiče iz 17. stoljeća. Stari dokumenti nam pokazuju kako je Dom komuna, donji dom Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, imao prostorije poznate kao lobije gdje su se građani mogli susresti sa svojim političkim predstavnicima.
U 19. stoljeću u SAD-u se razvija prva vrsta onoga što danas nazivamo lobiranje, no pravu ekspanziju je ta praksa doživjela nakon Drugog svjetskog rata. Danas je u Americi lobiranje biznis koji godišnje prelazi 3 milijarde dolara. Na primjer, 2009. u doba snažne ekonomske krize samo je Američka gospodarska komora potrošila 150 milijuna dolara na lobiranje.
Lobiranje je po definiciji proces putem kojem grupe i pojedinci pokušavaju progurati vlastite interese tako da utječu na proces donošenja odluka u politici. Iz tog razloga lobisti su skupine koje su također poznate kao grupe za pritisak ili interesne skupine. Kao što je na to ukazao jedan američki senator, svi pripadnici društva imaju neke interese: vjerske, političke, ekonomske, sportske itd. Kada pojedinci ili grupe odluče utjecati na vladu i politički vrh u korist vlastitih interesa nastaje lobiranje.
Proces donošenja odluka bi se mogao definirati kao jedna velika arena u kojoj se sukobljavaju različite interesne skupine koje vrše pritisak na vlast bilo da se radi o onoj u Zagrebu, Bruxellesu ili Washingtonu. Iz tog razloga postoji cijeli niz lobija: lobi oružja, nafte, vojske, nuklearne energije, zaštite okoliša, prava manjina, prava radnika itd. Neke grupe za pritisak žele ostaviti status quo u zakonu jer to odgovara njihovim interesima, dok ga druge žele mijenjati tražeći strožu ili labaviju regulativu u pojedinim područjima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.