Postoje mnoge istaknute prednosti koje proizlaze iz angažmana privatnih vojski. Glavne prednosti su politička fleksibilnost, veća vojna agilnost, minimaliziranje broja žrtava i financijske uštede. Najočitija prednost je politička fleksibilnost. Ne gubi se vrijeme na političke i birokratske procedure koje se javljaju tijekom procesa donošenja odluka kako bi se mobilizirale snage (policija i/ili vojska). Privatne vojske u mogućnosti su pokrenuti svoje snage i izvršavati širok spektar zadataka kako im je zadano. Raspoređivanje i repatrijacija mogu se dogoditi u isto vrijeme: odmah nakon što je donesena odluka za razmještanje i odmah nakon što je zadatak objavljen.
Druga lako prepoznatljiva prednost je mogućnost pružanja specijalnih usluga. Kompanije privatnih vojski većinom regrutiraju ljudstvo iz baza podataka koje se uglavnom sastoje od umirovljenih vojnih i policijskih službenika, dobro obučenih i iskusnih, ali većinom nesposobnih ili nevoljnih za daljnje služenje u državnoj službi. To lakše omogućava kompanijama da unajme ljude s pravim iskustvom.
Na primjer, privatne vojske mogu posebice regrutirati umirovljene vojnike, civilne obavještajne službenike i osoblje specijalnih postrojbi. Privatne vojske također mogu regrutirati osoblje s posebnim vještinama (što se tiče jezika ili područja ekspertize) ili s posebnim iskustvom u civilnim poslovima uprave (npr. uspostavljajući poredak nakon kraja građanskog rata). Mnogo je teže za nacionalne vojne organizacije da nađu takvu vrstu specifičnih vještina i iskustva, te ih rasporede na posebno opasno područje. Kroz prikladnu primjenu privatnih vojski mogu se minimalizirati žrtve pripadnika regularne vojske jer privatnici mogu preuzeti odgovornost i provoditi teške zadaće na njihovu korist i korist države za koju posao obavljaju.
I naposljetku, privatne vojske mogu smanjiti ukupne troškove vojnog napora jer je njihovo djelovanje najčešće prilagođeno najmodernijim vidovima ratovanja za razliku od regularnih trupa koje se teže prilagođavaju novim promjenama. Privatne vojske imaju i pripadnike koji su spremni više se žrtvovati i bespogovorno izvršavati naredbe svojih zapovjednika dok to ne mora biti uvijek slučaj s državnim vojskama. Glavni je razlog što privatne tvrtke mogu vrlo lako uručiti otkaz onim svojim izvršiteljima koji nisu u stanju izvesti zadane im zadatke. Biti privatni vojnik danas je postalo privlačno i masa ljudi bi se okušala u tome ne bježeći od rizika. To posebice vrijedi za osobe iz siromašnih država Afrike, Azije, ali i istočne Europe.
Naravno, postoji i druga strana priče, tj. glavni nedostaci koji proizlaze iz djelovanja privatnih vojski su smanjena transparentnost, postoji mogućnost da se trupe ponašaju nepouzdano, pravne nejasnoće, politički rizici, veći troškovi i sl. Troškovi i rizici mogu biti podijeljeni u dvije kategorije: praktični i politički. Angažman privatnih vojnih kompanija može biti skuplji od angažmana regularnih postrojbi posebice u okolnostima kada SAD želi da privatne postrojbe pruže istu razinu i kvalitetu usluga kao i regularne postrojbe.
Posljednji problem pojavio se u Iraku. Povećanje borbenih sposobnosti dolazi s velikom cijenom. Velika potražnja za sigurnošću, stvorila je od iračke situacije prodajno tržište. Ljudi koji su radili za privatne vojske u Kolumbiji izvijestili su da su dobili ponude da za tri puta veću plaću odu u Irak. Poznate su priče o inflaciji plaća osoblja privatnih sigurnosnih službi koje je angažirano u Iraku u odnosu na druge lokacije. Plaće osoblja u Iraku su dva ili tri puta veće od drugih lokacija. Privatno osoblje na aktivnoj službi dobiva i druge koristi osim plaće što ih čini skupljima na osobnom levelu. No, postoje i dodatni troškovi za tvrtke koje angažiraju privatne vojnike a u njih spadaju osiguranje života koje uobičajeno košta više nego kod redovnih vojnika. Dok su stope osiguranja za regularno vojno osoblje fiksne, za privatne vojske moraju se plaćati dodatne premije kad se njihovo osoblje razmjesti na izuzetno riskantna područja. Čak i u manje opasnim situacijama, troškovi angažmana privatnih postrojbi mogu biti visoki. Ali visoki troškovi također nadahnjuju nove ideje o tome kako isporučiti uslugu koja zahtijeva manje ljudi ili manje različite opreme. Ako nema fleksibilnosti, korištenje privatnih trupa može povećati cijene.
Drugi praktični problem je (ne)pouzdanost. Ako vlada nastoji minimalizirati troškove, može staviti kvalitetu na nižu razinu tako što će angažirati kompaniju s manje osoblja i s osobljem koje posjeduje manje vještina i manje profesionalizma što bi moglo povećati sumnje da će privatni izvršitelji pobjeći s ratišta kad situacija postane teška. U Iraku javljali su se periodični izvještaji da je opskrba loše izvedena tijekom sukoba i tijekom pobune u proljeće i ljeto 2003. zato što se privatni izvršitelji nisu pojavili na svojim zadacima.
Nazočni su i rizici da bi privatni ugovaratelji mogli ometati integrirane odgovore na opasne situacije. Ponekad se ne dijele iste informacije između regularnih postrojbi, privatnih jedinica ili među privatnim trupama. Pravila angažmana za privatne izvršitelje u Iraku često su bila nejasna, barem za vojnike na terenu. Također, pojavile su se poteškoće zbog instrumenta ugovora jer su promjene zahtijevale časnika zaduženog za ugovor prije nego da angažiraju lanac zapovijedanja. Rad pod ugovorom često se ne uklapa u opće planove za uspjeh.
Ozbiljni i važan praktični rizik je nedostatak legalne jasnoće. Zakoni rata su dizajnirani za regularne vojske, a ne privatne. Pravni status osoblja koje je raspoređeno od strane privatnih kompanija je često nejasno a njihova prava i obveze su isto tako nesigurna. To predstavlja probleme i za privatno osoblje i sve one koji su na zadacima na istom području. Pravni status privatnog sigurnosnog osoblja je nejasan. Osim ako ih vlada ne ovlasti oni se ne smatraju niti borcima niti neborcima. To može predstavljati velik rizik individualnim vojnicima. Ako ih neprijatelji zarobe mogli bi im nepriznati status ratnog zarobljenika i mogu biti pogubljeni kao ilegalni borci ili optuženi za ubojstvo ako ubiju druge vojnike u borbi. Ove legalne muke uvode više rizika za sigurnosno osoblje. Ako nisu ovlašteni od strane svoje ili neke druge vlade, privatno vojno/sigurnosno osoblje nije zaštićeno sustavom vojne pravde.
Kad osoblje privatnih vojski prekrši zakon često se ne smatraju odgovornim posebno tamo gdje su slabe lokalne institucije. Npr. zaposlenici DynCorpa na Balkanu bili su uključeni u trgovinu seksualnim uslugama i prostitucijom te su jednostavno otpušteni. Nakon toga je američki Kongres izglasao legislativu koja omogućava da se takvi slučajevi razriješe pred američkim pravosuđem, iako nije jasno kako će to u praksi funkcionirati. Proizlazi kako korporativna prirodna privatnih vojnih i sigurnosnih izvršitelja je prepreka njihovoj odgovornosti prema povredama međunarodnog prava. Niti jedan međunarodni sud nema jurisdikciju nad ovim korporacijama i ne postoji unaprijed određeni mehanizam vezan na međunarodno pravo kako bi se upravljalo privatnim vojskama. Međutim, 2012. UN-ov odjel za sigurnost i zaštitu objavio je novu politiku prema kojoj nadzire upotrebu privatnih vojnih izvršitelja. Također, UN planira donijeti konvenciju o privatnim ugovarateljima vojnih usluga u smislu kada je dopuštena uporaba takvih tvrtki i za koje namjene. Ali dok se to ne učini i dalje će biti upitan angažman privatnih vojnika. Čak i ako se donese konvencija ona ne mora puno toga promijeniti u praksi.
Postoje i dugoročni rizici zbog angažmana privatnih vojski a riječ je o političkim rizicima. Oni se odnose na prirodu javnih institucija i odnose između rata i javnog dobra. Npr. politički proces funkcionira sasvim drukčije nego inače kada vlada Sjedinjenih Država unajmi privatne izvršitelje. Transparentnost je manja, izvršna vlast dobiva prednost nad zakonodavstvom, i ponekad strane vlade dobivaju utjecaj ili privatne korporacije koje plaćaju uslugu. Sve to može voditi prema tome da uporaba privatnih vojski nastoji ostvariti ciljeve koje američka javnost ne podržava. Privatne vojske predstavljaju stanovitu opasnost za državne/javne vojne ustanove. Na kraći rok, privatne vojske mogu odvratiti vojnike od služenja u regularnim postrojbama i smanjiti stope zadržavanja na bojištu. Dugoročno, kada privatne vojske počnu preuzimati neke zadatke ti zadaci gube svoj ekskluzivni javni karakter. Uporaba privatnih vojski potkopava veze između vojnog profesionalizma i karaktera vojske kao javne usluge.
Velika priča o industriji privatnih vojski - I. dio: Tko su, zašto nastaju i kako djeluju privatne vojne kompanije? 
Velika priča o industriji privatnih vojski - III. dio: Moralna upitnost motiva i namjera modernih plaćenika 
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
