Privatne vojske su poseban fenomen s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Uspon industrije privatnih vojski u posljednjih dvadesetak godina potaknut je kombinacijom čimbenika uključujući sustavne geopolitičke i ideološke promjene. Glavni pokretač privatizacije sigurnosti bili su pad Sovjetskog Saveza i pad bipolarnog međunarodnog političkog poretka, koji su uskratili geopolitičku važnost i samim time vojnu potporu supersila određenim regijama i dijelovima svijeta. Istovremeno, potražnja za sigurnosti u tim regijama bila je i nadalje nazočna zbog djelovanja nedržavnih aktera poput terorističkih skupina, kao i ponovno pojavljivanje međudržavnih tenzija nalik na one iz vremena Hladnog rata.
Nedostatak sigurnosnih usluga kompenzirale su kompanije privatnih vojski koje su apsorbirale značajnu radnu snagu koja je nedavno prije toga bila demobilizirana iz nacionalnih vojski, posebice vojski Amerike i Rusije. U isto vrijeme, čini se da se dogodila transformacija prirode ratovanja jer su konflikti sada manje motivirani ideološkim i religijskim motivima te se sve više temelje na čistom profiterstvu i osvajanju resursa. Jednako odlučujući čimbenik bio je opći trend privatizacije i outsourcinga. Planirano široko smanjivanje funkcija vlada i proračuna mnogih država, kao i često proklamirana ideološka pobjeda privatnog nad javnim sektorom, nedvojbeno je ubrzala neoliberalnu i slobodnu tržišnu filozofiju, učinila outsourcing sljedećim logičnim korakom i to je dovelo do trenutnog, nikad viđenog stupnja privatizacije industrije vojnih usluga.
Obično državna ministarstva obrane unajmljuju privatne vojne kompanije da djeluju u tri široka područja: 1) oružja i inženjerstvo, 2) logistička potpora i operacije postrojenja i 3) naoružana zaštita za posebne individue i događaje poznata kao sigurnosno ugovaranje. Što se tiče prvog područja, tj. oružja i inženjerstva, tu spadaju kompanije kao što su Lockheed-Martin, Northrup Grumman, BAE Systems, Thales, Airbus Defense & Space Industries, General Dynamics, Raytheon i druge kompanije. Ove kompanije specijaliziraju se u oružju, transportu vojne opreme i sustavima inženjerstva. Kompanije su unajmljene od strane regularne vojske kako bi pomogle osmisliti, konstruirati, proizvesti, testirati i u konačnici rasporediti napredne zrakoplove (poput F-22, F-35, Typhoon ili MV-22 Osprey) i sustave oružja (poput krstarećih raketa Tomahawk, Hellfire projektila, antiraketnih obrambenih sustava Patriot). Kompanije su također zadužene da prave tenkove, naoružana vozila, helikoptere, obalne borbene brodove, i različite konvencionalne i nuklearno sposobne podmornice i nosače zrakoplova.
Druge velike multinacionalne korporacije pružaju logističku potporu kao što je dostupnost hrane na privremenim položajima, i ustanove poput postaja za nado...
Nedostatak sigurnosnih usluga kompenzirale su kompanije privatnih vojski koje su apsorbirale značajnu radnu snagu koja je nedavno prije toga bila demobilizirana iz nacionalnih vojski, posebice vojski Amerike i Rusije. U isto vrijeme, čini se da se dogodila transformacija prirode ratovanja jer su konflikti sada manje motivirani ideološkim i religijskim motivima te se sve više temelje na čistom profiterstvu i osvajanju resursa. Jednako odlučujući čimbenik bio je opći trend privatizacije i outsourcinga. Planirano široko smanjivanje funkcija vlada i proračuna mnogih država, kao i često proklamirana ideološka pobjeda privatnog nad javnim sektorom, nedvojbeno je ubrzala neoliberalnu i slobodnu tržišnu filozofiju, učinila outsourcing sljedećim logičnim korakom i to je dovelo do trenutnog, nikad viđenog stupnja privatizacije industrije vojnih usluga.
Obično državna ministarstva obrane unajmljuju privatne vojne kompanije da djeluju u tri široka područja: 1) oružja i inženjerstvo, 2) logistička potpora i operacije postrojenja i 3) naoružana zaštita za posebne individue i događaje poznata kao sigurnosno ugovaranje. Što se tiče prvog područja, tj. oružja i inženjerstva, tu spadaju kompanije kao što su Lockheed-Martin, Northrup Grumman, BAE Systems, Thales, Airbus Defense & Space Industries, General Dynamics, Raytheon i druge kompanije. Ove kompanije specijaliziraju se u oružju, transportu vojne opreme i sustavima inženjerstva. Kompanije su unajmljene od strane regularne vojske kako bi pomogle osmisliti, konstruirati, proizvesti, testirati i u konačnici rasporediti napredne zrakoplove (poput F-22, F-35, Typhoon ili MV-22 Osprey) i sustave oružja (poput krstarećih raketa Tomahawk, Hellfire projektila, antiraketnih obrambenih sustava Patriot). Kompanije su također zadužene da prave tenkove, naoružana vozila, helikoptere, obalne borbene brodove, i različite konvencionalne i nuklearno sposobne podmornice i nosače zrakoplova.
Druge velike multinacionalne korporacije pružaju logističku potporu kao što je dostupnost hrane na privremenim položajima, i ustanove poput postaja za nado...
