
Velika priča o distopijskom dogovoru bez presedana: El Salvador postaje američki zatvorski deponij - moćni Bukele ostvario je nemoguće, mirne ulice na kojima je smrt bila svakodnevnica, ali iza pogleda možda se upravo stvara kriminalna superstruktura
Marco Rubio, novi američki državni tajnik, "juri" kroz Latinsku Ameriku i čini se da na svakom koraku ostvaruje viziju svog šefa. Prvo je s Panamom, čak i nakon prijetnji Trumpa da će im uzeti Kanal, osigurao smanjenje kineskog utjecaja, a sad je u El Salvadoru postigao dogovor bez presedana. O čemu je riječ? Dogovoreno je da će El Salvador preuzimati kriminalce iz SAD-a (!) i tako pomoći Trumpu u rješavanju onog o čemu je toliko pričao za vrijeme svoje kampanje. Svima je bilo jasno da će Trump odmah krenuti u neku vrstu progona svih kriminalaca iz SAD-a (i tko god završi, opravdano ili ne, u toj kategoriji), no malo tko je očekivao da će osmisliti ovako nešto. No, Rubio i salvadorski predsjednik Nayib Bukele - o kojem svakako moramo govoriti - upravo su potvrdili da je sve dogovoreno.
Bukeleova vlada ne samo da će primati deportirane građane El Salvadora, već će prihvatiti i kriminalce iz bilo koje zemlje koje SAD odluče poslati! Čak i američki državljani s kriminalnom prošlošću mogli bi završiti u salvadorskim zatvorima.
Ovo je svakako potez bez presedana – nikada ranije jedna država nije odlučila preuzeti strane kriminalce u svoje zatvorske sustave. No, što to znači za El Salvador, zemlju koja je već postala svjetski lider po broju zatvorenika u odnosu na broj stanovnika? Je li ovo konačno rješenje za nasilne bande, ili samo privremeno odgađanje neizbježnog? Može li zatvorski sustav El Salvadora podnijeti dodatni teret, i hoće li se kriminal doista smanjiti, ili će se samo premjestiti i razviti u još opasniji fenomen? Ovaj dogovor je više od politike – ovo je testiranje jedne od najkontroverznijih sigurnosnih strategija u modernom svijetu.
Na prvi pogled, odluka El Salvadora da prihvati strane kriminalce izgleda kao čista ludost. Zemlja koja se godinama borila s nasiljem bandi sada dobrovoljno prihvaća kriminalce iz drugih država? No, Bukele nije čovjek koji donosi odluke bez strateškog računa. Ovo nije humanitarni čin, niti je Salvador pod prisilom – ovo je potez s jasnim interesima.
Prije svega, tu je financijska komponenta. Bukele otvoreno govori o "monetizaciji" zatvorskog sustava, nudeći američkoj administraciji mogućnost da svoje kriminalce "outsourca" u Salvador – u zamjenu za naknadu. Ako Washington pristane na ovaj model, Salvador bi mogao dobiti značajna sredstva, što bi Bukeleu omogućilo da njegov zatvorski sustav postane, na neki način, financijski samoodrživ. Tko se prvi sjetio ovog, nije jasno, i Bukele i Trump su svakako kadri osmisliti takvo što, naizgled "praktično, no iz druge perspektive zastrašujuće.
Zatim, tu je svakako i geopolitička korist. Trumpova administracija se oslanja na Bukelea u svojoj antiimigrantskoj politici, a ovaj potez mu daje dodatne bodove u Bijeloj kući. Salvador se time etablira kao ključni partner SAD-a u regiji, što Bukeleu daje itekako veliku političku moć, pa čak i određenu slobodu u drugim pitanjima – primjerice, u odnosima s Kinom i MMF-om.
Ali postoji i unutarnji politički motiv. Bukele je izgradio svoj imidž na rigidnom obračunu s kriminalom. Pristajanjem na ovaj dogovor, on dodatno učvršćuje svoju reputaciju vođe koji ne pregovara s kriminalcima, već ih drži pod kontrolom. Njegova popularnost i dalje raste, to nije sporno, a Salvadorci, iscrpljeni desetljećima nasilja, uglavnom podržavaju bilo koju mjeru koja osigurava red na ulicama. Naravno, to samo po sebi ne mora značiti i ne znači da je "model" održiv, svakako ne human.
Ipak, čak i za Bukelea koji se već pokazao kao krajnje neortodoksan lider, ostaje pitanje: je li cijena ove odluke prevelika? Kako smo i spomenuli, Salvador već sada ima najveću stopu zatvorenika na svijetu, a zatvorski sustav je na rubu pucanja. Dodavanje tisuća novih kriminalaca – od kojih su neki povezani s međunarodnim organiziranim kriminalom – može lako dovesti do eksplozije problema koje ni Bukeleova željezna ruka neće moći kontrolirati.
Nayib Bukele nije tipičan latinskoamerički političar. Nije vojni diktator poput Pinocheta, nije ljevičarski revolucionar poput Chaveza, niti tradicionalni populist. On je digitalni autokrat 21. stoljeća – vladar koji kombinira beskompromisnu represiju s modernim PR-om, lider koji istovremeno nosi bejzbolsku kapu i nadgleda masovne racije protiv kriminalaca.
Njegova strategija je jednostavna, ali učinkovita: stvaranje imidža nepobjedivog vođe koji "sam" rješava probleme. Dok su raniji salvadorski predsjednici zapinjali u korupciji i nesposobnosti, Bukele je uspio ono što su mnogi smatrali nemogućim – gotovo potpuno eliminirati bande s ulica. Ali po kojoj cijeni?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.