Velika priča o čovjeku zbog kojeg se ponovno ratuje u Europi: Tko je zapravo bio Stepan Bandera? Još jednom o Galiciji, uspješnom i propalom kolaboracionizmu, nacionalizmu, i jazu između heroja i zločinca
Jedno ime, moglo bi se reći, predstavljalo je poveću iskru koja je zapalila Ukrajinu, još tamo 2014. godine, a sad i znatno više od 24. veljače. To jedno ime je Stepan Bandera. Kad se njegovo ime počelo rehabilitirati nakon državnog udara na Majdanu došlo je do pobune na istoku Ukrajine. Separatisti u Donjecku i Lugansku poručili su kako neće živjeti u istoj zemlji gdje se Bandera slavi kao heroj. I zaista, mnogi ga slave kao heroja, mnogi pak tvrde da je bio fašisti i nacionalist. Ali tko je zapravo bio Stepan Bandera i zašto je rehabilitacija njegovog imena, ako već ne izazvala, onda svakako doprinijela izbijanju rata u Ukrajini?
Rođen je u selu Stari Uhriniv 1909. na prostoru Galicije, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj (o povijesti Galicije čitajte ovdje: Vječna polja Galicije: Gdje je nestala ova povijesna regija i zašto je toliko važna za našu prošlost i budućnost?). Otac mu je bio svećenik. U osnovnu školu nije išao zbog izbijanja Prvog svjetskog rata pa je obrazovan kod kuće. Kao dječak je pjevao u zboru, volio je svirati gitaru, mandolinu, a volio je i sport (naročito plivanje i košarku).
Nakon završene srednje škole 1927. planirao je upisati agronomsku akademiju u Čehoslovačkoj, ali nije uspio. Nije baš posve jasno zašto, ali prema nekim izvorima nije mu odobrena putovnica (ili pak nije odobrena na vrijeme) tako da je upisao agronomiju u Lavovu. No, fakultet nikad neće završiti pošto je već radikaliziran, a njegov životni put odredit će sudjelovanje u nacionalističkim organizacijama (u kojima je aktivan još od srednje škole), naročito organizacija OUN (Organizacija ukrajinskih nacionalista).
Organizacija OUN je osnovana 1929. u Beču, no primarno je djelovala na prostoru istočne Galicije (današnje Ukrajine). Nastala je kao spajanje nekoliko manjih ultra-nacionalističkih skupina, a ideološki je bila bliska talijanskom fašizmu. Glavni zadatak im je bio, očekivano, infiltrirati se u političke stranke, sveučilišta i druge institucije. S kojim ciljem? Stvaranjem neovisne Ukrajine, ali nasilnim putem (često i terorističkim napadima) protiv svih percipiranih neprijatelja, bilo domaćih ili stranih, a popis je bio popriličan... zapravo cijelo susjedstvo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.