Na sjeveroistoku provincije Panonija u vrijeme Rimskog Carstva smjestio se grad Aquincum, negdje oko 50-ih godina u prvom stoljeću Nove ere tamo dolaze Rimljani, do tada su živjeli Kelti (no Rimljani zadržavaju ime grada, Aquincum). Bio je inicijalno tvrđava, zadužena da brani Rimsko carstvo od mogućih infiltratora s istoka. Oko tvrđave počeo se razvijati grad da bi kasnije, točnije 106. godine, postao glavni grad rimske provincije Panonija. Vjeruje se kako je rimski car Marko Aurelije upravo u Aquincumu napisao veći dio svoje poznate knjige "Meditacije" (njegove osobne bilješke i promišljanja o stoičkoj filozofiji).
Ostaci drevnog grada Aquincum se pak danas nalaze unutar jednog drugog grada, onog o kojem ćemo danas govoriti - Budimpešte. No, Mađari će ovdje doći tek u 9. stoljeću, tako da još neko vrijeme ostajemo u Aquincumu. U vrijeme kada je postao glavni grad Panonije bio je već, za ta vremena, poprilično velik grad s oko 20,000 stanovnika. Nije im bilo lako - vanjska granica Rimskog Carstva bila je rijeka Dunav, što znači da su se vojnici u Aquincumu često morali suprotstavljati raznim naletima barbara. Možemo samo zamisliti kako je izgledao život tada - svijet je još uvijek uvelike neotkriven, a razna barbarska plemena samo se "pojavljuju" pred vratima Rimskog Carstva. No, rimske snage u Aquincumu izdržale su poprilično dugo, branili su ovaj bastion sve do 5. stoljeća. Tada je ipak postalo preteško, pred nezaustavljivim Hunima morali su se povući (a 476. raspada se i samo Rimsko Carstvo)... No, i Huni će oslabiti nakon smrti njihovog slavnog vođe Atile kojem je nadimak bio "Bič božji".
Polako se i Huni povlače, ali položaj grada i dalje je dobar pa tamo stižu prva germanska plemena, Langobardi (podrijetlom iz Skandinavije). Njihovo osvajanje i naseljavanje Italije u 6. stoljeću predstavlja konačni kraj političkih institucija Zapadnog Rimskog Carstva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.