Da bismo razumijeli zašto je došlo do povijesno strmoglavog pada cijene WTI nafte ispod nula USD po barelu (do čak -37 USD!), moramo se upoznati s nekim financijskim terminima. Za početak moramo razumijeti što su to tzv. "terminski ugovori" (naočito "futures" terminski ugovori). Pošto je riječ o relativno kompleksnoj temi, pokušat ćemo je maksimalno rasčlaniti i pojednostavniti.
Svi smo upoznati s činjenicom da se na tržištu kupuje, prodaje i intenzivno spekulira - da nema spekulacije na tržištu ne bi bilo toliko zarade. Cilj svakog investitora (i spekulanta) je pokušati "prognozirati budućnost" kako bi od svoje točne prognoze imao što veću zaradu. Dakako, prognozirati budućnost nije lako, no ako se nekom specifičnom temom intenzivno bavite bit će ipak lakše. Globalna ekonomija uvelike ovisi o tim spekulacijama. Na kraju dana cilj je uvijek isti - pokušati kupiti što jeftinije i prodati što skuplje, a to znači da će na tržištu uvijek biti dobitnika i gubitnika.
Ali kako se trguje? U slučaju dionica stvari su poprilično jednostavne (iako je i ovo vrlo kompleksna tema sama po sebi) - kupujete udio u kompaniji XY i nadate se da će ista poslovati dobro, kako bi vaša dionica vrijedila više, a pritom se nadate i isplatama dividendi, odnosno novca koje kompanija daje svojim dioničarima, odnosno vlasnicima. Već tu možemo pronaći odličan primjer spekulacije i prognoze - ako se zna (ili predviđa) da će kompanija isplatiti dividende onda će njene dionice, jasno, odmah vrijediti više.
No, postoji i određena zona trgovanja koja je naročito zanimljiva i direktno je vezana uz aktualnu krizu i naftni slom. Riječ je o spomenutim "terminskim ugovorima". Što su oni? U najkraćem mogućem pojašnjenju - riječ je o trgovanju "s budućnošću". Što se misli pod time? To znači da trgujete nečim - a to može biti neka roba, recimo žito, ili resurs poput nafte, može biti i financijski instrument (dionice, obveznice, mjenice...) - u budućnosti. Kako? Ugovor se potpisuje danas, dogovori se određena cijena za "budućnost", a to čime trgujete bit će isporučeno tek u budućnosti na unaprijed dogovoreni datum.
Prije no što dođe do konfuzije dajmo konkretan primjer, a koristit ćemo upravo naftu. Zamislimo proizvođača nafte, fiktivnu naftnu kompaniju "Bolja nafta d.d". Recimo da ista ima plan proizvesti 1 milijun barela nafte tijekom idućih 12 mjeseci. Pritom zamislimo da je trenutačna cijena nafte 80 USD po barelu. Što to znači za našu kompaniju "Bolja nafta d.d."? To znači da može odmah početi proizvoditi i prodavati naftu po toj cijeni, jer to je tržišna cijena u datom trenutku. To je dobra cijena za našu kompaniju i ona na temelju toga može planirati razvoj svog biznisa, širenja, operacije... No, što će biti za godinu dana? Što ako se dogode nekakve nestabilnosti u svijetu (što je uvijek moguće) i cijena barela nafte padne, osjetno, recimo na 60 USD po barelu, ili čak 40 USD po barelu?
Razumljivo, u tom slučaju naša kompanija "Bolja nafta d.d." naći će se u velikim problemima jer će svoju naftu morati prodavati po znatno nižoj cijeni, a to znači manju zaradu... kako će onda isplaćivati plaće? Kako će vraćati kredite bankama? Kako će uopće poslovati dalje?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
