Nakon maratonskih pregovora, koji otkrivaju kako unutar Europske unije i dalje postoje frakcije interesa, odabrana su nova imena za dvije ključne pozicije: nova šefica Europske centralne banke bit će dosadašnja šefica MMF-a Christine Lagarde, dok pak kandidatkinja za najvišu poziciju, predsjednicu Europske komisije, preuzima njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen.
Da dvije žene dolaze u sam vrh EU-a te da to više neće biti primarno "džentlmenski klub" je dobra vijest - nažalost to je možda i jedina dobra vijest glede ovog izbora.
Krenimo redom. Christine Lagarde je francuska odvjetnica rođena 1.1.1956. u Parizu (u obitelji istaknutih akademika) te je u svojoj političkoj karijeri bila na čelu niza francuskih ministarstava (financija, industrije, ekonomije, poljoprivrede i ribarstva). Prethodno tome, od 1999. do 2004. bila je prva žena na čelu velike međunarodne odvjetničke firme Baker & McKenzie.
U ljeto 2011. postaje šefica MMF-a, a nakon prvog petogodišnjeg mandata 2016. biva birana na još jedan. 2018. godine američki list Forbes imenovao ju je 3. najmoćnijom ženom na svijetu, nakon Angele Merkel i (zbog nekog razloga) Therese May.
Dva puta je bila u braku, dva puta se razvodila, ima dvoje djece, a trenutačni partner joj je francuski poduzetnik Xavier Giocanti. Vegetarijanka je i ne pije alkohol. Dakako, to su sve manje bitne informacije iz njene biografije, ono što je bitno za Europu na čelu čije banke će biti sada je kakvi su njeni političko-ekonomski stavovi?
Ostat će zapamćena po tome što je bila na čelu MMF-a za vrijeme velike financijske krize, umalo kolapsa, u Grčkoj. Tada je rezolutno podupirala mjere štednje koje su u Grčkoj skoro dovele do potpunog kaosa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
