Niz kontroverznih koraka koje je Turska učinila u posljednjih par mjeseci dovelo je do sve veće izolacije Turske. Stoga je turska vlada krenula u diplomatsku ofenzivu kojom želi pronaći nove suradnike u regiji. Dio takve agende je normalizacija odnosa s Izraelom. Međutim, najveći partner Turskoj sve više postaje Katar. Ipak, ni prijateljstvo s Katarom nije uspjelo zaustaviti Arapsku ligu da prihvati zajedničku izjavu kojom se optužuje Turska da je nezakonito poslala svoju vojsku u Bašiku pored Mosula i kojom se poziva Ankara da poštuje irački teritorijalni integritet. 'Slanje vojske je napad na irački suverenitet i prijetnja arapskoj nacionalnoj sigurnosti', stoji u izjavi. Zamjenik glavnog tajnika Arapske lige Ahmed Ben Heli dodao je kako su turske trupe povećale kaos u regiji.
Turski ponovni neuspjeh da postavi trupe u Bašiki također pokazuje da Ankara nema izravnu potporu Washingtona u njezinim unilateralnim odlukama što se tiče Iraka, te da Washington nema izravnih ovlasti nad Ankarom. Predsjednik Barack Obama je u telefonskom razgovoru s Erdoganom inzistirao da se turske trupe povuku u skladu sa zahtjevima u Bagdadu, odakle je vlada pozvala na poštivanje iračkog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. To nije samo bilo bolno za turski prestiž i za turske planove za snažnim vojnim prisustvom u iračkom sunitskom području. Ankara tvrdi da je poslala trupe kako bi zaštitila kamp s turskim vojnim obučavateljima koji treniraju lokalne borce protiv Daeša. No, to nije nikoga uvjerilo da Turska nema druge motive. Sve je to oslabilo tursku ulogu u regiji i propitalo AKP-ovu sposobnost vođenja koherentne vanjske politike.
Postoji jedna turska izreka koja kaže da se može proreći četvrtak gledajući što se dogodilo u srijedu. U smislu turske vanjske politike u idućoj godini, može se podjednako reći da će Turska žnjeti u 2016. ono što je zasadila u 2015. S obzirom na tursku opasnu geostratešku poziciju, AKP-ova vlada je mogla zatomiti svoju islamističku ideološku orijentaciju. Umjesto toga, napredovala je s time, te posljedično razvila niz sukoba između Turske i njezinih susjeda. Od nekadašnje Davutogluove politike 'nula problema prema susjedima', Turska je došla do problema sa svim susjedima, a s rušenjem ruskog vojnog zrakoplova Turska je do temelja zaoštrila odnose s velikim silama. To je golem obrat u tradicionalnoj turskoj politici koja je bila obilježena pažljivim i uravnoteženim pristupom kako se ne bi brzopletošću naštetilo ekonomskim interesima. Za AKP ti interesi više nisu pretjerano važni. Ideološka orijentiranost postala je glavnim temeljcem turske vanjske politike.
U tome su Turci udarili u ruski zid potpore sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu. Nakon incidenta, Rusi su počeli još više gađati pobunjeničke snage koje podupiru Tursku, te se povećala želja Rusije da Turska igra minimalnu ulogu u međunarodnim naporima rješavanja sirijske krize. S obzirom na osamnaestomjesečni plan rješavanja sirijske situacije, plan koji je prihvaćen u Beču u prosincu, predsjednik Recep Tayip Erdogan i premijer Ahmet Davutoglu neće ostvariti dugu težnju da Asad ode 2016. U međuvremenu, očitim je postalo da će savez SAD-a i krovne organizacije sirijskih Kurda Demokratske stranke jedinstva (PYD) opstati u 2016., kao snaga protiv Daeša. Turska smatra PYD terorističkom organizacijom. Kurdi sada tvore najveću pojedinačnu skupinu koju SAD podržavaju za buduću političku snagu u Siriji. Kurdi su sada povezali kurdske gradove u sjevernom Iraku s Mediteranskim morem, što Ankari nikako ne odgovara.
S obzirom da su Turci odbacili bilo kakve veze s Rusima, prirodno su očekivali američku potporu. Ali, Amerikanci podupiru sirijske Kurde i smatraju da je njihov NATO-ov saveznik prešao mjeru. Washington će iduće godine vjerojatno nastojati uvjeriti Ankaru da uđe u dijalog s PYD-om, unatoč tome što sirijski Kurdi imaju poveznicu s Kurdistanskom radničkom strankom, koja se bori za kurdsku autonomiju u Turskoj. Istovremeno, SAD bi mogle zauzdati sirijske Kurde od akcija koje će voditi do manjka turske potpore.
Ništa od navedenog ne govori da će se poboljšati utjecaj Ankare u regiji. Svjesna sve veće izolacije, Ankara je ubrzala svoj diplomatski pristup Izraelu što bi mogao biti jedini diplomatski uspjeh 2015. Nema indikacije da bi Izrael mogao pristati na zahtjev Ankare da se ukine blokada Gaze, a također ima malo nade da će Turci doista u potpunosti prekinuti svoju suradnju s Hamasom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.