Francuski predsjednički izbori daleko su važniji za budućnost Europe i eurozone od Brexita ili izbora Donalda Trumpa. EU može preživjeti (iako s teškoćama) s novim američkim predsjednikom i bez Velike Britanije. Ali, ne može postojati bez francusko-njemačke osovine. I dok goleme ustavne poteškoće u Parizu ne omogućavaju jednostavan 'Frexit', jedanaest kandidata predstavlja iznimno raznoliku ekipu koja redom najavljuje korjenite promjene na europskom kontinentu.
Pretpostavlja se da će Macron, Le Pen, Mélenchon i Fillon biti vodeća četvorka za drugi krug glasovanja. Europa se pribojava da li je moguće da u taj drugi krug uđu predsjednica Nacionalnog fronta Marine Le Pen, koja želi zatvoriti granice imigrantima i pokrenuti izlazak Francuske iz eurozone, te Jean-Luc Mélenchon, koji želi vidjeti Francusku izvan unije, smanjiti radni tjedan i podignuti poreze.
Prvi krug predsjedničkih izbora održava se 23. travnja, gdje se izdvajaju osebujna četiri kandidata. Predstavnica krajnje desnice Marine Le Pen, predsjednica Nacionalnog fronta, smatra se demokratskijom i republikanskijom od svog prethodnika na čelnom mjestu stranke i njezinog oca Jean-Marie Le Pena. Smatra se da je vodila 'de-demonizaciju' Nacionalnog fronta kako bi ublažila imidž stranke i privukla više raznolikih glasova. Obnovila je neke stavove i političare, te se ogradila od rasizma, antisemitizma i petainizma, što ju je najzad u ljeto 2015. dovelo do izbacivanja vlastitog oca iz stranke, nakon njegovih kontroverznih izjava. Ujedno je promijenila neke društvene stavove, pa sada Nacionalni front zagovara građansko partnerstvo za istospolne parove, iako se donedavno njezina stranka oštro protivila zakonskom priznavanju istospolnih partnerstava; ujedno je Le Pen prihvatila pravo na abortus i povukla sa svoje platforme poziv na povratak smrtne kazne.
Jean-Luc Mélenchon je bio članom lijevog krila Socijalističke stranke sve do Kongresa u Reimsu 2008, kada se povukao i osnovao Lijevu stranku, čiji je predsjednik bio do ljeta 2014. S iskustvom rada u vladi Lionela Jospina pod ministrom nacionalnog obrazovanja Jackom Langom, lako je postao i kandidatom na raznim razinama, a trenutačno je zastupnik Europskog parlamenta. Prošle godine u veljači osnovao je pokret Nepokorena Francuska, kojemu je cilj postavljanje Mélenchona na čelo zemlje i pokretanje deset mjera za promjenu Francuske: (1) stvaranje ustavotvorne skupštine koja će napisati ustav Šeste Republike u nastanku, a koja bi ukinula tzv. predsjedničku monarhiju i smanjila ovlasti predsjednika; (2) promjena zakonodavstva u cilju zaštite radnika; (3) promjene u monetarnoj, zajedničkoj poljoprivrednoj i okolišnoj politici EU; (4) implementacija tranzicijskog plana k obnovljivoj energiji do 2050; (5) uvođenje 'zelene uprave' u kojoj se napredak usklađuje s prirodom; (6) pravo na micanje biranih predstavnika opozivom izbornog rezultata; (7) zaštita zajedničkog dobra kao što su voda, zrak, hrana, život, zdravlje, energija i valuta; (8) stvaranje javnih banaka za financiranje malog i srednjeg poduzetništva; (9) podizanje minimalne plaće od 1149 na 1326 eura za 35-satni radni tjedan; (10) povlačenje iz TTIP-a i CETA-e. Ujedno Mélenchon najavljuje povlačenje iz NATO-a, izbjegavanje francuskog učešća u američkim ratovima i sudjelovanje na međunarodnoj razini osnaživanjem UN-a, te mogućnost umirovljenja sa 60 godina života.
Emmanuel Macron je bivši investicijski bankar i državni službenik s klasičnim politološko-bankarskim zaleđem te bivši član Socijalističke stranke. U drugoj Vallsovoj vladi postavljen je 2014. za ministra ekonomije, industrije i digitalnog razvoja, gdje je vodio reforme u korist velikog biznisa. Ostavku je dao u ljeto prošle godine kako bi započeo utrku za predsjedničku poziciju pod motom 'En Marche!' (Naprijed!), pokretom centrističkih stremljenja. Ujedno znan kao Udruženje za obnovu politike, radi se o socijal-liberalnoj političkoj stranci s nakanom stvaranja višestranačke suradnje progresivnih političara s ljevice i s desnice. Macrona uspoređuju sa španjolskom strankom Građani i vođom Albertom Riverom. U ekonomskim je pitanjima liberal i podržava suvremeni gospodarski poredak. Vodi Francusku prema suočavanju s prošlošću u Alžiru, proamerički je orijentiran, ali podržava uravnoteživanje odnosa sa Sirijom i Izraelom. Macron je eurofil i federalist te je opisao svoju stranku kao jedinu proeuropsku političku snagu u zemlji. Podupire politiku otvorenih vrata imigrantima i izbjeglicama baš kao Angela Merkel, ali i organizaciju lokalnih zajednica u zaštiti protiv terorizma. Po pitanju ekologije, Macron smatra da je potrebno pronaći ravnotežu između ekoloških imperativa i ekonomskih zahtjeva, te koristi niz eufemizama kojima se nastoji izvući iz ovog pitanja. No za razliku od drugih kandidata, Macron je još slabo poznat i nema potporu snažne stranke.
Bivši francuski premijer François Fillon najjači je predstavnik Republikanaca, glavne golističke stranke desnog centra (poznatije po prijašnjem nazivu Unija narodnog pokreta). Stavovi su mu klasično konzervativni u francuskim okvirima; opisuje se kao reformist i liberal u ekonomiji, te obećava sklad proračuna, smanjivanje javnog sektora za oko 500 tisuća radnih mjesta, te povećanje zakonskog roka za umirovljenje na 65 godina. Poznat je kao osobni protivnik homoseksualnih partnerstava, ali obećava da neće zabraniti takav zakon kao predsjednik; ipak se protivi usvajanju djece u takvih partnera. Isto vrijedi za pobačaj. Glasan je u prepoznavanju prijetnji 'islamističkog totalitarizma' te je pozvao na razgovor s Bašarom al-Asadom i Putinom. Ujedno želi snažno udariti protiv selefijskih pokreta i Muslimanskog bratstva. Njegova izborna utrka je u ožujku ozbiljno dovedena u pitanje nakon što je optužen da je platio svojoj ženi i djeci stotine tisuća eura iz predizbornog proračuna za gotovo nikakav posao tijekom predizborne kampanje, što se proslavilo kao 'Penelopegate' po imenu njegove žene.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
