Mnogo smo govorili o Korejskoj krizi i kako je došlo do aktualne situacije, no što sad? Koje su uopće opcije ostale i je li rat zaista jedna od izglednijih?
Da bismo dali odgovor na to pitanje treba prvo ustvrditi dvije stvari - tko su glavni sudionici ove krize i koji su njihovi ciljevi. Glavni sudionici, kada zanemarimo sve sporedne, su Sjeverna Koreja i SAD. Što žele jedni, a što žele drugi? U krajnjem smislu Sjeverna Koreja želi svoj opstanak, opstanak nacije, ideologije, režima, kako god želimo to zvati - SAD pak želi nestanak tog istog.
Zašto SAD-u "smeta" Sjeverna Koreja? U tu raspravu ovog puta nećemo uopće ni ulaziti jer je ona temeljito obrađena kroz cijelu noviju povijest (zašto je SAD-u smetala Libija, Irak, Sirija? Svi razlozi su slični u konačnici).
To su, dakle, konačni ciljevi, ali o njima nećemo sada govoriti - koji su ciljevi s jedne, a koji s druge, za rješavanje krize na Korejskom poluotoku? Tu već imamo konkretnije ciljeve: SAD želi eliminaciju sjevernokorejskog nuklearnog potencijala, djelomično zbog svojih azijskih saveznika, a djelomično i zbog sebe (nuklearnu silu ne možete prisiliti na poniznost - čudna i u svijetu jedinstvena Sjeverna Koreja živući je dokaz).
Što bi Sjeverna Koreja tražila zauzvrat ako bi, recimo, čak i pristala na eliminaciju svog nuklearnog programa? Imajući u vidu da oni trenutačno imaju čak i bolje karte u rukama (objasnit ćemo kasnije), tražit će puno. Što sve? Sve što im treba da se osjećaju sigurno, a to znači odlazak američkih snaga iz Južne Koreje, prekid vojno-strateških odnosa s Južnom Korejom. Slično bi vjerojatno tražili i po pitanju Japana, odlazak američke vojske od tamo ili bar njeno smanjenje na minimum. Nadalje, zabrana američkim zračnim snagama da se uopće približavaju Korejskom poluotoku.
Povlačenje SAD-a iz regije Azije-Pacifik: rješenje na koje Washington nikada neće pristati
Takav sporazum morale bi vjerojatno garantirati i druge svjetske sile. Dakle, moralo bi se učiniti zaista puno da se Sjeverna Koreja osjeti do te mjere sigurnom da pristane na uništenje svog nuklearnog programa.
Je li takav scenarij moguć? Ekstremno teško i gotovo nikako. Naime, to bi značilo da bi SAD morao potpuno odustati od svog utjecaja na prostoru regije Azija-Pacifik, ili barem na velikom dijelu tog prostora. Kako to uopće i predlagati kada je upravo američka dugoročna strategija vezana uz još dodatno širenje utjecaja na regiju Azija-Pacifik?
No, recimo da se nekakvom čudnom zgodom, u kakvom paralelnom svemiru, to čak i dogodi, bi li SAD vjerovao Sjevernoj Koreji da će ovi eliminirati svoj nuklearni potencijal? Ne, ne bi - SAD bi inzistirali da na teren Sjeverne Koreje dođu promatrači, uključujući i američke, koji bi nadzirali uništenje kompletnog sjevernokorejskog nuklearnog programa. Pjongjang da to dopusti? Možda, u još jednom paralelnom svemiru.
Nadalje, pitanje je bi li Sjeverna Koreja ikada uopće pristala na eliminaciju svog nuklearnog programa. Moramo podsjetiti da je na njegov razvoj utrošeno jako puno sredstava, a za zemlju siromašnu poput Sjeverne Koreje to je značilo veliko i teško odricanje. Taj program nije stvoren preko noći, on je građen već desetljećima. Odreći ga se bilo bi jako teško, naročito pošto je isti postao sinonim za opstanak Sjeverne Koreje koja vjeruje da bi u suprotnom već bili žrtva vojne agresije (vjerojatno su i u pravu).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
