Sposobna doseći brzine od 5800 kilometara na sat ili više, hipersonična oružja će izvršiti revoluciju vojne tehnike na jednak način kao što je Stealth tehnologija učinila generaciju ranije ili motor na mlazni pogon još prije – piše u studiji koju je početkom ožujka izdao američki Mitchell Institut za aeronautičke studije. Jednostavnije formulirano: hipersonična oružja bi mogla redefinirati pravila modernog ratovanja.
Ili možda još bolje iliti iskrenije – hipersonična oružja mogla bi promijeniti politički odnos snaga svjetskih globalnih sila Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine i drugih. Takva oružja se razvijaju zato jer političke elite u tim državama to žele. Od pradavnih vremena pa do današnjih dana dobro je poznato kako je vojska bila i ostala sredstvo politike. Hipersonična oružja predstavljaju zadivljujuće i zastrašujuće političko sredstvo za ostvarenje globalne dominacije.
Stoga nije čudno da se u navedenoj studiji Mitchell Instituta za aeronautičke studije poziva na daljnji razvoj takvih oružja. Hipersonična oružja bi dala SAD-u ogromnu prednost pred bilo kakvom vanjskom prijetnjom: 'Jednom realizirani, izvanredno brzi projektili omogućili bi Sjedinjenim Državama napasti mete duboko u neprijateljskom teritoriju, čak i ako je područje branjeno protuzračnim sustavima iz jednostavnog razloga jer bi njihova brzina skratila satima duge transkontinentalne letove na nekoliko minuta. Oružja bi također umanjila prijetnju američkim pilotima jer bi letjelicama kojima upravljaju poput lovaca ili bombardera mogli obaviti brže svoje zadatke.'
O čemu se zapravo radi? Hipersonična oružja predstavljaju sam vrh vojne tehnologije. Hipersonični projektili su konstruirani da lete između zračnog i svemirskog prostora brzinom između 5 i 10 Maha ili između 6100 i 12300 km na sat. Hipersonični projektili bi mogli preletjeti udaljenost od 1600 km u roku od 17 minuta ili manje. Napredni ultra brzi projektili mogu biti lansirani iz zraka, s tla, brodova i podmornica. Konstruiranje i uporaba razornog oružja podrazumijeva zahtjevne tehničke izazove zbog problema povezanih s letom na super brzinama, uključujući kontrolirane manevarske sposobnosti i savladavanje velike topline uzrokovane trenjem.
'Kina i Rusija već ulažu u tehnologiju. Peking je proveo najmanje pet testova svojih Wu-14 udarnih raketa u zadnje dvije godine. Ta se platforma sastoji od lansiranja raketa u atmosferu, a tada se ispušta lagana letjelica koja postiže hipersonične brzine prilikom slijetanja (pada)... U međuvremenu Moskva planira testirati hipersonično oružje do 2020.' – stoji u navedenoj studiji Mitchell Instituta.
Hipersonična oružja bi prema aeronautičkim stručnjacima donijela mnoge prednosti američkim borbenim snagama. Stvorila bi se udarna snaga projektila koji bi bili otporni na znatno ojačane obrambene sustave, skratilo bi se vrijeme između lansiranja i mete, stvorile bi se mogućnosti brojnih tipova udara i poboljšale buduće zajedničke operacije različitih rodova vojske. Također, u studiji se navodi da se što prije moraju razviti projektili zajedno sa stručnim kadrovima hipersoničkih tehničara i popratnom infrastrukturom, uključujući postrojenja za testiranje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
