Može li se situacija u Raqqi riješiti sama od sebe? Sudeći prema najnovijim informacijama, to je jedna od mogućnosti. Podsjetimo, govorimo o glavnom gradu ISIL-ovog tzv. "kalifata", glavnom centru ove terorističke organizacije koja je u kratko vrijeme prerasla u terorističku vojsku, ali i osnovala svoju državu mada ista nije priznata (bar ne javno) ni od koga.
No, činjenica jest da je ISIL krenuo s ambicioznim pokušajem stvaranja islamofašističke države na okupiranim teritorijima Iraka i Sirije. Raqqa nije samo samoproglašeni glavni grad, u njemu zaista djeluju sve institucije koje bismo mogli nazvati državnim institucijama - od sudova, škola do policije i drugih organa. Je li ovo bilo moguće ostvariti bez barem djelomične lokalne podrške "okupiranih"? Naravno da nije, no nije zgodno govoriti o tome da ISIL ima podršku na terenu (mada je svima do sada jasno da je ima).
Ipak, kako to biva i u slučaju nekih legitimnih država, kada aktualna vlast - bila ona demokratska ili bila ona autoritarni režim - izgubi potporu naroda, pobuna je moguća. Zadnje vijesti govore kako je pobuna upravo buknula u glavnom gradu "kalifata".
Prije nego se osvrnemo na aktualne informacije, koje stižu iz pravca nekoliko izvora, spomenimo još neke predispozicije za pobunu. Naime, bilo bi naivno tvrditi da pobune izbijaju čim narod shvati da im ne paše aktualna vlast, jer da je tako ovaj svijet bi trenutačno bio jedna velika pobuna - ne, pobune češće izbijaju u trenutku kada netko, netko snažniji ili netko s većom kontrolom postojeće situacije, dođe do zaključka da je aktualno stanje dotrajalo i da će se raspasti samo od sebe, a tada pobuna biva nešto poput uništavanja povjerljivih dokumenata prije ulaska inspektora.
Drugim riječima, projekt ISIL više nije okružen onom perverznom aurom nepobjedivosti koja mu je uvelike i medijski data, sada se više radi o projektu za kojeg su svi shvatili da je propao ili da će uskoro propasti, a očito i oni koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u pokretanju istog.
Govorimo o američko-ruskom primirju koje je uvelike obustavilo sukobe u Siriji. Štoviše, ako zanemarimo povremena kršenja primirja i slične provokacije, sukob između sirijske vojske, potpomognute njenim saveznicima, i šarolike lepeze militantnih skupina koje se nazivaju "pobunjenicima", je zapravo prestao. To znači da sada postoji samo jedna linija sukoba - ISIL protiv svih ostalih, a to znači da ISIL neće pobijediti i da će biti, poslužimo se ovdje Obaminim riječima, "degradiran i uništen".
Da, na strani terorista s kojima se ne potpisuje primirje je i Al-Qaeda, odnosno Al-Nusra Front, ali ona će se pokazati kao marginalna priča u ovoj završnici jer njihovi militanti su zapravo vrlo sličnih manira kao i pobunjenici s kojima je primirje potpisano, odnosno Al-Nusra Front bor...
No, činjenica jest da je ISIL krenuo s ambicioznim pokušajem stvaranja islamofašističke države na okupiranim teritorijima Iraka i Sirije. Raqqa nije samo samoproglašeni glavni grad, u njemu zaista djeluju sve institucije koje bismo mogli nazvati državnim institucijama - od sudova, škola do policije i drugih organa. Je li ovo bilo moguće ostvariti bez barem djelomične lokalne podrške "okupiranih"? Naravno da nije, no nije zgodno govoriti o tome da ISIL ima podršku na terenu (mada je svima do sada jasno da je ima).
Ipak, kako to biva i u slučaju nekih legitimnih država, kada aktualna vlast - bila ona demokratska ili bila ona autoritarni režim - izgubi potporu naroda, pobuna je moguća. Zadnje vijesti govore kako je pobuna upravo buknula u glavnom gradu "kalifata".
Prije nego se osvrnemo na aktualne informacije, koje stižu iz pravca nekoliko izvora, spomenimo još neke predispozicije za pobunu. Naime, bilo bi naivno tvrditi da pobune izbijaju čim narod shvati da im ne paše aktualna vlast, jer da je tako ovaj svijet bi trenutačno bio jedna velika pobuna - ne, pobune češće izbijaju u trenutku kada netko, netko snažniji ili netko s većom kontrolom postojeće situacije, dođe do zaključka da je aktualno stanje dotrajalo i da će se raspasti samo od sebe, a tada pobuna biva nešto poput uništavanja povjerljivih dokumenata prije ulaska inspektora.
Drugim riječima, projekt ISIL više nije okružen onom perverznom aurom nepobjedivosti koja mu je uvelike i medijski data, sada se više radi o projektu za kojeg su svi shvatili da je propao ili da će uskoro propasti, a očito i oni koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u pokretanju istog.
Govorimo o američko-ruskom primirju koje je uvelike obustavilo sukobe u Siriji. Štoviše, ako zanemarimo povremena kršenja primirja i slične provokacije, sukob između sirijske vojske, potpomognute njenim saveznicima, i šarolike lepeze militantnih skupina koje se nazivaju "pobunjenicima", je zapravo prestao. To znači da sada postoji samo jedna linija sukoba - ISIL protiv svih ostalih, a to znači da ISIL neće pobijediti i da će biti, poslužimo se ovdje Obaminim riječima, "degradiran i uništen".
Da, na strani terorista s kojima se ne potpisuje primirje je i Al-Qaeda, odnosno Al-Nusra Front, ali ona će se pokazati kao marginalna priča u ovoj završnici jer njihovi militanti su zapravo vrlo sličnih manira kao i pobunjenici s kojima je primirje potpisano, odnosno Al-Nusra Front bor...
