Uvod
Nijemi film u najširem smislu označava svaku filmsku snimku koja u sebi ne sadrži zvuk. Javno izvođenje takvih filmova bilo je gotovo uvijek barem glazbeno praćeno. Nijemi film nastao je potkraj 19. stoljeća u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Tehnologija snimanja i reprodukcije zvuka je postojala prije nastanka prvih filmova krajem 19. stoljeća. Ipak, sve do 1920-ih godina nisu postojale prikladne metode sinkronizacije vizualnog i zvučnog zapisa na filmskoj vrpci. Stoga su, uz pojedine eksperimentalne izuzetke, svi dotada snimljeni filmovi u pravilu bili nijemi. No ne treba izostaviti nijemu komediju koja je utemeljena na fizičkoj akciji, potjerama, tučnjavama te tjelesnim nadmetanjima.
U tekstu će između ostalog, biti riječ i o Charliu Chaplinu, engleskom glumcu, zvijezdi nijemog filma, redatelju, scenaristu i glazbeniku. Prepoznatljiv svima po uskom kaputu, prevelikim hlačama i cipelama, polucilindru, bambusovom štapu, te potkresanim brkovima, bio je jedan od najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma, a o njegovom životu, avanturama i uspjehu saznat ćemo više u tekstu.
Nijemi film
Nekoliko godina prije 1900. film je opčinjavao gledatelje svojom novošću. Vlakovi su jurili prema kameri, gomile šetale svjetskim bulevarima, vojnici stupali, vodopadi se rušili preko stijena, i svatko je bio oduševljen. Tamo su, u treptavim bijelim i crnim sjenkama, bile slike života- i kretale su se. No, čovjek ne može beskrajno gledati vlakove, vodopade pa se za nekoliko godina ova novost otrcala.
Nijemi film je djelo koje je rađeno samo slikovno, a ne i auditivno te je po tome različito od zvučnog filma. To je početno razdoblje filma, od njegova izuma do uvođenja zvučnog filma (1895–1928/30), a koje je prevladavajuće obilježeno filmom bez zvuka kao integralnoga dijela filmskog djela. Nijemi film imao je često, ali ne nužno, i zvučnu, pretežito glazbenu i katkad naratorsku (pripovjedačku), kino-pratnju. Karakterizirao ga je, međutim, izrazit izostanak sinkronoga glasovnog, zvučnog razgovora te razrada isključivo vizualno temeljenih postupaka filmskog izlaganja.
Stilska podrazdoblja vezana za nijemi film su: rani nijemi film (od izuma do početka 1900-ih), koji se katkad proteže i na razdoblje standardizacije i generičke diferencijacije u sklopu primitivnog stila (od početka 1900-ih do polovice 1910-ih) te klasični nijemi film (od polovice 1910-ih do kraja 1920-ih), u kojemu su, uz klasični stil, važne i njegove alternative, npr. avangarda, sovjetska revolucija filmskog primitivnog stila. Obilježava ga razumijevanje kako je uloga filma da na kratko vrijeme privuče neobvezatnu pozornost gledatelja (atrakcijsko načelo), otuda se teži predočiti prigodno atraktivne prizore (npr. ratove, nepoznate predjele, intrige). 
Prizore se nastoji predočiti na što prepoznatljiviji način, u najpogodnijoj vidljivosti (s lica, frontalnom kompozicijom, jednakomjerno osvijetljeno), tako da sve važno bude odmah dostupno i uočljivo (obuhvatni srednji i polu bliži planovi), a prizornu se pažnju vodi rasporedom glumačkih naglasaka. Naraciju obilježava opće obavijesno praćenje zbivanja, bez detaljnije analize prizora, tako zvana 'naracija u tabloima' (franc. u slikama; tablo-stil). Primitivni stil karakterističan je za cijeli rani nijemi film, ali se zadržao u amaterskom filmu, a kao stilsko opredjeljenje javio se i u nekim filmovima modernističkih i postmodernističkih redatelja.
Auguste (1862-1954) i Louis Lumière (1864-1948) u očevoj tvornici temeljito su ovladali fotografskom tehnikom, a osobito laboratorijskim procesima, te su samostalno izumili i niz fotografskih proizvoda. Braća su se idealno nadopunjavala jer je Auguste u središte zanimanja stavljao kemiju, a Louis tehniku snimanja. Godine 1894. prvi su put vidjeli u Parizu Edisonov kinetoskop, kutiju, odnosno kino za jednog gledatelja. Vrpca (film) sadržavala je 600 sličica, bila je široka 35 mm, a projicirala se brzinom od 40 sličica u sekundi. Sva nesavršenost izuma (neoštra, drhtava i tamna slika) nadvladana je golemim zanimanjem gledatelja za žive slike.
Auguste (1862-1954) i Louis Lumière Te činjenice bila su itekako svjesna i braća Lumière. Svim žarom počeli su razmišljati o tome kako pokretne slike prikazati što većem broju gledatelja, i pritom postići i komercijalni učinak. S obzirom na vlastitu tvornicu, pitanje troškova nije bilo primarno. Po napucima Louisa Lumièrea, glavni mehaničar u njihovoj tvornici, Moisson, konstruirao je prvu filmsku kameru, Cinématographe. Filmski uređaj braće Lumière i mehaničara Moissona nije služio, kao što se to može pretpostaviti, samo za snimanje, nego je to ujedno bio uređaj za kopiranje materijala i projekciju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
