Uspomene na "Out Run", savršen dan i vatreno crveni Ferrari Testarossa: Kako je jedna videoigra iz vrućeg ljeta 1986. postala vizualni i glazbeni retro simbol koji se ponovno budi

Sigurno u svojoj blizini imate neki predmet, recimo komad tehnologije, možda najobičniji uredski printer, upravljač za TV, ili sat-budilicu, uglavnom nešto za što ste gotovo sigurni da neće jednog dana postati "retro", neće biti dio nostalgične memorabilije za 20-ak godina. Bit će, i to vjerojatno uskoro, dio tehnološkog smeća koje se koristi, odbacuje i reciklira.

Tako je bilo i nekad. Taj Sony Walkman koji danas postiže astronomsku cijenu (recimo model WM-D6C) predstavlja jedno minulo vrijeme kao malo koji drugi proizvod, ali model je bitan, kvaliteta je bitna, jer u istom periodu proizveli su se i brojni drugi "potrošni" modeli s puno plastike, malo metala, i većina su već završila na tehnološkom otpadu, a ako nisu svejedno nisu nešto poželjni.

Sony Walkman WM-D6C Kad bi sve staro odjednom bilo i "retro", izazivalo nostalgiju, ne bi bilo mjesta ni za sadašnjost ni budućnost. Zapravo vrlo je malo i predmeta i pojava koje to izazivaju. Sigurno možete nabrojati nekoliko pjesama koje vas odmah "vraćaju" u 80-e. "Take on Me" od A-Ha? "Jump" od Van Halena? "Africa" od Totoa? Ali one nisu davno zaboravljene, one se i dalje često mogu čuti na radio postajama. Za svaku od njih tu je i bezbroj drugih manje poznatih i zaboravljenih koje samo skupljaju (još uvijek analognu) prašinu.

Neki pak trenuci toliko su savršeno dočaravali vrijeme i mjesto da su ostali neizbrisivi podsjetnici nekog perioda, ideje, osjećaja. Sigurno ima puno takvih podsjetnika, a vjerojatno su i vrlo osobni, no danas ćemo se prisjetiti jednog iz 1986. Scene koja kao skoro nijedna druga ne dočarava tu 1986. do te mjere, u tolikoj količini bezbrižnosti, boje i lakoće maštanja.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.