Međunarodna konferencija o sirijskom mirovnom procesu u glavnom gradu Kazahstana Astani završila je zajedničkom izjavom triju jamaca - Rusije, Turske i Irana, o trilateralnoj potpori prestanku vatre i stvaranja puta prema Ženevskim razgovorima koji će otpočeti 8. veljače. Ove tri zemlje su najavile izgradnju trilateralnog mehanizma nakon što su u Astani dobili privolu sirijske oporbe u sudjelovanju u mirovnim pregovorima u Švicarskoj. Sve tri države su izrazile u završnom dokumentu uvjerenje da niti jedno vojno rješenje sirijskog sukoba nije povoljno, te da se sirijska kriza može riješiti jedino kroz politički proces. Ujedno su se ove snage složile da se moraju zajedno boriti protiv terorista iz Daeša, Džabhat Fatah al-Šama i drugih prihvaćenih terorističkih organizacija. Rusi, Turci i Iranci su predložili da se teroristi oštro odijele od sirijskih oporbenih naoružanih skupina, te su prihvatili Rezoluciju 2254 UN-ovog Vijeća sigurnosti koju je ovo tijelo prihvatilo u prosincu 2015.
Sve tri države su poduprijele voljnost oružanih oporbenih skupina da se pridruže u idućem krugu pregovora u Švicarskoj. No, nije sve išlo glatko u dvodnevnom sastanku u Astani, kao što se moglo vidjeti prema izjavama čelnika pojedinih delegacija u kazahstanskoj prijestolnici. Na čelu ruske delegacije je bio Aleksandr Lavrentijev, poseban izaslanik ruskog predsjednika za Bliski istok. On je najavio stvaranje trilateralne operativne skupine koja će nadgledati prekid vatre i započeti svoj rad u veljači. Lavrentijev je potvrdio da će se predstavnici sirijskih oporbenih skupina pozvati u tu skupinu. Kao i svi dosadašnji pokušaji, ovaj nadgledni mehanizam tek treba biti iskušan, posebice ako bi u njemu bili predstavnici sirijske oporbe. Poteškoća jest što oporba sama nije jedinstvena već se sastoji od desetina grupica i podskupina koje se međusobno bore za svoje mjesto pod suncem. Lavrentijev je napomenuo da Rusija ne radi razlike oko pitanja koja strana krši prekid vatre, ali je ujedno upozorio da je potrebna brza potvrda kršenja, posebice zato jer su mnoga izvješća o kršenju primirja lažno napravljena.
Damask nije pretjerano zadovoljan tim razvojem događaja. Sirijski veleposlanik pri UN-u Bašar Dža'fari je rekao javnosti da je iznimno bolno za Damask što predstavnici vlasti moraju sjediti u istoj sobi i pregovarati sa sirijskim oružanim skupinama koje su počinile terorističke čine. Predstavnici vlasti su se već nekoliko puta sastajali s predstavnicima oporbe i to nije nikamo dovelo. Ujedno, Damask smatra da je tursko učešće u sirijskom primirju negativno, ali nema previše prostora za odbijanje i nesuradnju u mirovnom procesu. Zapravo, Dža'fari je nazvao pregovore uspjehom i izrazio potporu za zajedničku izjavu Moskve, Teherana i Ankare, smatrajući da se time dolazi napokon do konsenzualnog zajedničkog stava. Taj zajednički stav nije započeo srdačno, jer je prvi dan u Astani gotovo prijetio propašću razgovora.
Predvodnik sirijske oporbe u Astani bio je Mohammed Alluš, vođa militantne organizacije Džajš al-Islam. On je potvrdio pobunjeničku sklonost političkom rješenju na temelju UN-ove medijacije, ali je ujedno zatražio ostavku sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Ujedno je najavio da se sirijska oporba neće upuštati u pregovore s Iranom i da neće prihvatiti nikakvu iransku izjavu o sirijskoj budućnosti. Alluš smatra da je dogovor o prekidu vatre dogovoren isključivo s Rusijom. Ipak, i Alluš i izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju Staffan de Mistura, ukazali su da su se vjerojatno po prvi put službeni Damask i službeni predstavnici sirijske oporbe našli u istoj sobi. De Mistura je nazvao pregovore u Astani najboljim korakom prema miru do sada. Osim toga, Rusi su u Astani predali predstavnicima sirijske oporbe prijedlog novog sirijskog ustava. Lavrentijev je potvrdio pristanak sirijske oporbe u razradi novog plana političkog sustava Sirije, te najavio suradnju sirijske vlasti i oporbe u stvaranju novog ustava. Prije nego dođe do takvog, gotovo nevjerojatnog susreta, predstavnici oporbe pozvani su na pregovore s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. U Moskvi će se tako sastati skupine iz Moskve, Kaira i Rijada, odnosno predstavnici raznih sirijskih oporbenih skupina.
No, među pobunjeničkim delegatima našlo se i rezerviranih članova. Primjerice, Ajman Abu Hišam je odbacio ideju da se država definira kao sekularna i zahtijevao je tranziciju k demokratski izabranoj vladi koja osigurava jednakost svih ljudi. Abu Hišam ujedno zahtijeva da se umjesto smanjivanja nasilja zahtijeva deklarativni kraj neprijateljstava i nasilja, te da se pojam oružanih oporbenih skupina promijeni u revolucionarnu vojnu delegaciju. Time se, dakako, stvaraju novi problemi. Kao tradicionalno heterogeno etničko i vjersko društvo, Sirija je službeno postala neutralnom prema tim razlikama i pod službenom sekularnošću je uspjela očuvati najraznolikiju i povijesno jednu od najstarijih vjerskih i etničkih zajednica na Bliskom istoku. Suprotno uvriježenom mišljenju, obitelj Asad nije favorizirala alevite, iz kojih potječu. Dapače, kako bi se približio sunitskoj muslimanskoj zajednici, Hafez al-Asad je sunitizirao imena u svojoj obitelji, kao i poznate nadimke koje su odražavale njegovo alevitsko porijeklo. Od pridjevka Vahiš (divlja zvjer) postao je al-Asad (lav) te odbacio isticanje šijitskih i alevitskih korijena.
Sve do rušenja sirijskog mira i razaranja sirijske države počevši od 2011. Sirija je bila doista multikulturno mjesto. U njoj su živjeli sirijski i palestinski Arapi, aramejski i asirski kršćani, Kurdi, Turkmeni, Čerkezi, Armenci. Osim sunitskih muslimana, tu su živjele jednakopravne šijitske zajednice (aleviti, imamije, ismailiti), druzi, te razne kršćanske zajednice (antiohijski, grkokatolički, asirski, armenski kršćani, protestanti itd). Takvo društvo moguće je održavati jedino sekularnim poretkom. Nema sumnje da je Abu Hišam mišljenja da se Sirija mora prozvati zemljom u kojoj je službena religija sunitski islam, očito nadahnut katarsko-saudijskim utjecajem.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
