Već nekoliko tjedana u Izraelu vlada prava histerija oko ilegalnih migranata iz Afrike. Traži se deportacija za njih 60,000. Anti-imgrantska klima obilježena je brojnim sukobima, ali i konkretnim institucionaliziranim rasizmom. Desničarski članovi izraelskog parlamenta direktno "potpaljuju" nerede i sukobi svojim rasističkim izjavama. Afrikance se naziva "rakom" i poziva se na očuvanje "Židovske Države".
Kada je riječ o ovakvoj temi, nužno je da glas razuma dođe iznutra, iz same države. Po tom pitanju istaknuo se Uri Avnery, izraelski autor i poznati anti-ratni aktivist. U svom kritičkom, ali i realnom, osvrtu ističe kako ova anti-afrička histerija direktno pogoduje određenim političkim skupinama.
Avnery je objektivan u svojoj analizi, temi prilazi iz svih nužnih kuteva, no, ne skriva ni u trenutku osjećaj "gađenja" koji u njemu izazivaju rasizam i rasistički pokliči. Svjestan je činjenice da Izrael svakako nije jedina država koja se na ovakav način odnosi prema migrantima, no, također je svjestan i činjenice da kada se radi o Izraelu, povijesne konotacije su neizbježne.
(uvod u temu, opširnije o aktualnom anti-migrantskom valu u Izraelu: Eskalacija rasističkog i institucionaliziranog nasilja protiv afričkih imigranata u Izraelu)
Uri Avnery: "Anti-afrička histerija hara Izraelom"
"Nećemo biti normalni ljudi, sve dok budemo imali židovske kurve i židovske lopove u zemlji Izrael", zapisao je naš nacionalni pjesnik, Haim Nahman Bialik, prije kojih 80 godina.
Taj san se ostvario. Imamo židovske ubojice, židovske pljačkaše i židovske kurve (makar većina prostitutki u Izrael se dovodi putem međunarodne robovlasničke rute iz istočne Europe preko sinajske granice).
No, Bialik nije bio previše ambiciozan, mogao je komotno dodati i: nećemo postati normalni ljudi dok postoje židovski neo-nacisti i židovski koncentracijski logori.
Glavna vijest ovih dana u svim našim elektroničkim i pisanim medijima je strašna opasnost od "ilegalnih" afričkih migranata.
Afrički izbjeglice i oni u potrazi za poslom dolazi u Izrael iz više razloga, nijedan od njih nije žarko vjerovanje u Cionizam.
Prvi razlog je geografski. Izrael je jedina država s europskim životnim standardom do koje se može doći iz Afrike bez prevaljivanja mora. Afrikanci lako mogu doći u Egipat i onda samo moraju preći sinajsku pustinju kako bi došli do izraelske granice.
Pustinja je dom Beduinima i njihovim plemenima, kojima je krijumčarenje okupacija od pamtivijeka. Bilo da se radilo o libijskom oružju za Hamas u Gazi, ukrajinskim ženama za bordele u Tel Avivu ili o Sudancima koji traže posao, Beduini će ih sve dovesti do odredišta. Usput će ih možda zadržati kao otkupninu ili silovati žene.
Afrikance - većinom iz Sjevernoj i Južnog Sudana i Eritreje - privlači izraelsko tržište rada. Izraelci već dugi niz godina odbijaju raditi ropske poslove. Trebaju im ljudi koji će prati suđe u skupim restoranima, čistiti im domove i nositi teški teret na tržnicu.
Godinama su ove poslove obavljali Palestinci iz Zapadne Obale i Gaze. Nakon Intifade, naše vlasti su prestale s ovom praksom. Stoga su Afrikanci zauzeli njihova mjesta. Naravno, plaćeni su mizerno, što bi Izraelci smatrali 'gladnom plaćom', no, dovoljno da mogu nešto malo novca poslati natrag svojim obiteljima. Svega nekoliko dolara znači jako puno njihovim obiteljima doma.
Da bi im mogli doma slati novac, ovi migranti ovdje žive pasjim životom. Gotovo svi su sami muškarci, zbijeni po malim prljavim kućama u sirotinjskim predgrađima Tel Aviva i drugih gradova, bulje u lokalne djevojke i opijaju se iz rekreacije.
Izraelci koji žive u ovim kvartovima, najsiromašniji od siromašnih, mrze ih. Optužuju ih za sve moguće zločine, uključujući silovanja, nasilne svađe i ubojstva. Također vjeruju kako imaju i opake bolesti koje su nepoznate u Izraelu, kao što su malarija i tuberkuloza. Za razliku od Izraelaca, ovi migranti nisu cijepljeni pri rođenju.
Sve ove optužbe su, naravno, dramatično preuveličane. No, možemo razumjeti kako se osjeća Izraelac koji mora živjeti u sirotinjskim kvartovima sa siromašnim strancima s kojima uopće ne komunicira.
U takvim situacijama, rasizam cvjeta. Afrikanci su, naravno, lako prepoznatljivi po boji kože. Uobičajene rasističke optužbe su - "siluju nam žene", "svi imaju smrtonosne boleštine", "oni su kao životinje", dodajmo na to i jednu specifičnu izraelsku: "ugrožavaju Židovsku Državu".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
