Dok glavne vijesti na BBC-u, kao i na mnogim drugim globalnim medijima, bez imalo novinarske objektivnosti redaju krvave događaje u Siriji - optužujući za sve "nemilosrdni sirijski režim", iza kulisa udarnih vijesti situacija nije toliko crno-bijela, štoviše, pronalazimo mnoge nijanse sive boje.
Svoj doprinos toj teoriji dao je i urednik BBC odjela za vijesti iz svijeta, Jon Williams, koji je na svom blogu - kojeg, naravno, prati daleko manje čitatelja nego samu BBC naslovnicu - otvoreno progovorio o skeptičnosti po pitanju izvještavanja iz Sirije. Da li se je samo želio "olakšati dušu" ili cijela medijska konstrukcija već osjeća lagani pritisak zbog sve većeg broja dokaza koji upućuju da su iza masakra u Houli stajali sirijski pobunjenici, nije poznato.
Reportaža uglednog njemačkog lista, Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji se poziva na svoja istraživanja i razgovore sa svjedocima tragičnog događaja, tvrdi kako iza masakra Houle stoje pobunjenici. Dobro, razumljivo je da jedan "zapadni" medij zasigurno neće potvrditi nešto što je objavljeno u sirijskim, iranskim ili ruskim medijima. No, zašto ne citirati Frankfurter Allgemeine Zeitung? Zar zaista moramo čekati da CNN ili Reuters potvrdi navode, pa da ih prihvatimo kao činjenice? Zar je to zaista novinarska profesija?
Nema sumnje kako je jedno, ili sva, od ovih pitanja sebi postavio i Jon Williams, koji je u Siriji bio i osobno. Naravno, ne treba biti naivan, svaka medijska kuća ovakve magnitude ima i svoju političku agendu. Ipak, kada govorimo o opskurnim tragedijama kao što je Houla, čak i "pristrano novinarstvo" doslovno pleše po rubu. Ozbiljan i etičan novinar će priznati da je situacija "siva" i kako je u ovom trenutku jednostavno nemoguće ponuditi konkretne i definitivne odgovore, bez obzira koja politička klasa to izjavila.
To je taj minimum profesionalnosti koji razdvaja novinara od običnog propagandnog plaćenika.
No, postavlja se pitanje, što je gospodin Williams zapravo želio reći? (cijeli transkript ispod). Da će na svojem blogu iskreno iznijeti kako stvari nisu crno-bijele, dok njegova medijska kuća očito smatra da jesu?
Postoji i drugi način pokazivanja neslaganja s uređivačkom politikom medijske kuće, a zove se - ostavka. Možda bi se Williams mogao ugledati na kolege katarskog medijskog giganta (vidi: Bivši novinar Al-Jazeere za libanonski list Assafir: "Tražili su me da lažno izvještavam o stanju u Siriji").
Jon Williams: O izvještavanju iz Sirije
Prije nekoliko mjeseci pisao sam o poteškoćama izvještavanja iz Sirije. Smrt Marie Colvin i desetak drugih novinara u zemlji ove godine dali su nam razloga da dobro promislimo o pravim opasnostima tamo. No, također moramo razmisliti i o kompleksnosti situacije na terenu u Siriji, i potrebi da razdvojimo činjenice od fikcije.
Damask se ponosi time kako je jedan od najstarijih kontinuirano nastanjenih gradova na svijetu. Također ima i povijest glasina koje postaju činjenice.
Urednik BBC vijesti, Jon WilliamsProveo sam tri dana u Siriji ovoga tjedna, razgovarao sa svim sudionicima aktualnog konflikta. Kada sam se probudio prvo jutro, socijalni mediji su bili prepuni navoda o ukidanju mobilne mreže. Istina, mogao sam se spojiti na hotelski wi-fi, ali nisam mogao telefonirati mobitelom. Na Twitteru i Facebooku ljudi su tvrdili kako su mobiteli ugašeni zato jer se sprema veliki vojni napad. No, istina je malo više prozaična. Naime, vrijeme je održavanja srednjoškolskih ispita u Siriji - diplomati su nam potvrdili kako je pravi razlog gašenja mreže taj da učenici ne bi mogli prepisivati na ispitu. Čak i u zoni konflikta, dobre ocjene su i dalje važne.
Nakon masakra u Houli prošlog mjeseca, inicijalne reportaže su govorile o 49-ero djece i 34 žene kojima je prerezan grkljan. No, zapadni dužnosnici u Damasku rekli su mi kako istrage nisu potvrdile da su žrtve ubijene na taj brutalan način. Nadalje, dok su sirijske snage granatirale područje neposredno prije masakra, detalji o tome tko je zapravo počinio napade i zašto, još uvijek nisu bili poznati. Koji god bio uzrok, službenici strahuju kako je ovo početak sektaškog aspekta konflikta.
U takvim okolnostima, izuzetno je važno da izvještavamo o stvarima koje ne znamo, ne o onima koje znamo. U Houli, i sada u Qubairu, prstom se upire u Shabihau, pro-vladinu miliciju. No, ako zanemarimo tragičan broj ubijenih, činjenica je malo: nije jasno tko je naredio ubojstva - i zašto.
S obzirom da je teško izvještavati unutar Sirije, video snimke koje opozicija objavljuje na Twitteru, Facebooku i YouTubeu, mogu dati donekle viđenje o situaciji na terenu. No, priče nikada nisu crne ili bijele - često imaju i sive nijanse. Oni koji se protive predsjedniku Assadu imaju agendu. Jedan visoki zapadni dužnosnik otišao je tako daleko da je opisao Youtube komunikacijsku strategiju "briljantnom". No, također ju je povezao s "psy-ops", tehnikom ispiranja mozga kojom se koristi američka vojska i druge vojske kako bi uvjerili ljude u stvari koje možda i nisu nužno istinite.
Zdravi skepticizam je esencijalna kvaliteta svakog novinara - nikada toliko koliko za vrijeme izvještavanja iz konfliktne zone. Ulozi su visoki - možda nije sve uvijek onako kako se čini"
Autor(i): Jon Williams
Naslov originala: Reporting conflict in Syria
Direktan link na original:
http://www.bbc.co.uk/blogs/theeditors/2012/06/
reporting_conflict_in_syria.html
Datum objave: 7.6.2012
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
