Urbanizam Pariza kroz stoljeća: Kako su od mračnih i zagušljivih uličica nastali široki bulevari? Haussmannova obnova, da bi bila potpuna, morala je rušiti i povijest

Rijetko koji arhitekt ili urbanist imao je priliku potpuno redizajnirati čitav jedan veliki grad, i dobiti u toj mjeri otvorene ruke da bi se rušili čitavi blokovi starih građevina.

Napoleon III. je za svoje vladavine sredinom 19. stoljeća imao velike planove za rekonstrukciju Pariza i doista, slike tipičnih ulica centra Pariza kakve danas poznajemo zasluga su državnog dužnosnika angažiranog za taj titanski pothvat. Bio je to Georges-Eugène Haussmann, a po njemu je cijeli projekt poznat pod nazivom Haussmannova obnova Pariza.

Haussmann je vodio projekt između 1853. i 1870. godine., a sve skupa zapravo je trajalo čak do kasnih 1920.-ih godina. Predviđeno je i realizirano rušenje 19.730 povijesnih zgrada i izgradnja 34.000 novih, kao i brojni drugi zahvati u infrastrukturi. Pariz se tako pretvorio u gradilište silnih razmjera, a svijet nije imao prilike vidjeti veće rušilište za vrijeme mirnodopskog razdoblja jednog grada!
Ova uspješna suradnja cara i graditelja zapravo je, mogli bismo reći, nastavak na nekoliko stoljeća promišljanja i urbanističkog planiranja Pariza, no nitko prije nije bio ovako radikalan, što bismo svakako mogli pripisati i Napoleonovom stilu vladanja.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.