U sasvim neobičnoj geopolitici, Mongolija se želi otrgnuti zagrljaju svojih velikih susjeda Rusije i Kine te uspostaviti strateške odnose s puno daljim zemljama. U narodu omiljen mongolski predsjednik Khaltmaagiin Battulga je predvodnik tih ideja, a nakon što su sklopljeni strateški odnosi sa Sjedinjenim Državama (od kojih se ništa nije do sada realiziralo), po prvi puta je mongolski predsjednik službeno posjetio Indiju, jednog od najvećih kineskih rivala. Sve se to događalo u vrijeme kada je Kineska komunistička partija proslavila svoju 70. obljetnicu postojanja. Sve je to poprilično upitno, s obzirom da geopolitičko odredište Mongolije ima nesretnu okolnost da se zemlja nalazi između Rusije i Kine. Desetljećima tijekom Hladnog rata to je bio ruski satelit. Danas je mongolsko gospodarstvo toliko ovisno o Kini da riskira da ponovno postane država ovisna o nekom drugome.
Autor ovoga članka imao je nedavno priliku provesti nekoliko dana s mongolskim politologom, predstavnikom nove generacije Mongola. Oni ne pričaju ruski, već engleski. No, mnogi govore i mandarinski, što govori koliko je ta generacija ovisna o odnosima sa susjednom Kinom. U doba poslije hladnog rata Kina je poduzela velike korake u normalizaciji odnosa s Mongolijom, ističući svoje poštovanje suvereniteta i neovisnosti Mongolije. Kineski premijer Li Peng 1994. potpisao je ugovor o prijateljstvu i suradnji. Kina je postala najveći trgovinski partner Mongolije i izvor stranih ulaganja, kao i odredište za 48% mongolskog izvoza. Bilateralna trgovina dosegla je 1,13 milijardi američkih dolara do prvih devet mjeseci 2007. godine, zabilježivši povećanje od 90% u odnosu na 2006. godinu. Kina je ponudila da dozvoli korištenje luke Tianjin kako bi se Mongoliji i njenoj robi omogućio pristup trgovini s azijsko-pacifičkim regijom. Kina je također proširila svoja ulaganja u rudarsku industriju Mongolije, nastojeći iskoristiti prirodne resurse zemlje. Mongolija i Kina pojačale su suradnju u borbi protiv terorizma i jačanju regionalne sigurnosti. Kina će vjerojatno podržati članstvo Mongolije u Azijskom dijalogu o suradnji (ACD), Azijsko-pacifičkoj ekonomskoj suradnji (APEC) i dodijeliti joj status promatrača u Šangajskoj organizaciji za suradnju.
Istovremeno, glavni regionalni saveznik Mongolije je bio Japan. Otočna država davala je Mongolima niz pozajmnica i pomoći, a strateški odnosi uspostavljeni su kada je mongolski predsjednik Tsakhiagiin Elbegdorj posjetio Japan 2011. godine. Trgovina ima spor ali pravilan rast, a oko 500 Mongola studira u Japanu. U Južnoj Koreji se nalazi najveća mongolska zajednica u inozemstvu (oko 35 tisuća). Srdačni odnosi dviju zemalja bilježe se nakon Hladnog rata, tijekom kojega su službeni odnosi bili uspostavljeni samo sa Sjevernom Korejom.
Mongolija se nada da će poboljšane veze s takozvanim državama "trećeg susjeda" poput Indije i Sjedinjenih Država pružiti prostor za upravljanje vezama s Pekingom. Indija ima slične ciljeve: 2015. godine Narendra Modi postao je prvi premijer koji je posjetio Mongoliju, što je dio šireg pokušaja uspostave veze sa silama kroz povijest zategnutih odnosa s Pekingom. Bivši prvak u hrvanju često opisivan kao "Trump stepa", Battulga je izabran 2017. dijelom na osnovu obećanja da će se suprotstaviti Kini. Javnu antipatiju prema Pekingu lako je pronaći u Mongoliji, iz povijesnih i suvremenih razloga. Zemlju krase statue Džingis-kana, vođe iz 13. stoljeća koji je započeo carsku ekspanziju koja je na kraju osvojila Kinu zajedno s većim dijelom euroazijske kopnene zemlje. Ovi su korijeni jaki i nema Mongola koji neće istaknuti da su njihove dinastije vladale Kinom, a nikad obrnuto. Moj sugovornik kaže: "Mongolija je sretna što nismo završili kao dio Kine. Da to učinimo, sudbina Ujgura u Xinjiangu ili studenata u Hong Kongu bi vjerojatno bila i naša sudbina. "
Ipak, pregovaračka pozicija Battulge je slaba. Mongolija možda jest geografski velika, ali njezino stanovništvo od tri milijuna je maleno, kao i njezin bruto domaći proizvod od 12 milijardi dolara. Njeno gospodarstvo uvelike ovisi o rudarstvu, čiji je proizvod gotovo u potpunosti prodavan u Kini. Pad globalnih cijena robe prisilio je na prihvaćanje jamstvene pomoći MMF-a u 2017. godini. Čak i ograničeni uspjesi stranih ulaganja samo podvlače ovo oslanjanje na kinesko tržište. Anglo-australijski rudar Rio Tinto razvija gigantski rudnik bakra u iznosu od 7 milijardi dolara u južnoj pustinji Gobi, čiji je rezultat da sve završi preko granice prema Kini. Kina je također u stanju da bolje zastraši susjede poput Mongolije, također sa vojnom vještinom. Kao i proslava dugovječnosti Komunističke partije, nedavna parada zamišljena je da prikaže ove sposobnosti svojim susjedima. Kina je gurnula Mongoliju da postane punopravna članica Šangajske organizacije za suradnju, sigurnosne grupe euroazijskih država sa sjedištem u Pekingu - koraku kojem je Battulga do sada odolijevao želeći umjesto toga poboljšati veze s drugim regionalnim silama.
Prema njegovom mišljenju, Sjedinjene Države su jedna od važnih opcija. Neki u Washingtonu gledaju na Mongoliju kao na demokratsku "oazu", kao dio konstelacije demokratskih zemalja kao što su Japan i Tajvan, što zajedno može pružiti otpor kineskom usponu. Ova nada pružila je dio konteksta za sastanak između Battulge i američkog predsjednika Donalda Trumpa u Washingtonu u srpnju ove godine. Rusija je drugi očiti put Battulge. Nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza, Mongolija je razvila odnose s novim neovisnim državama. Veze s Rusijom i drugim republikama bile su ključne za doprinos stabilizaciji mongolskog gospodarstva. Do primarnih poteškoća u razvoju plodonosne koordinacije došlo je zbog toga što su te nove države doživljavale isto političko i ekonomsko restrukturiranje kao i Mongolija. Unatoč tim poteškoćama, Mongolija i Rusija uspješno su pregovarale o Zajedničkoj deklaraciji o suradnji iz 1991. godine i o bilateralnom trgovinskom sporazumu. Nakon toga uslijedio je Sporazum o prijateljstvu i suradnji iz 1993. godine koji uspostavlja novu osnovu jednakosti u odnosima. Mongolski predsjednik Bagabandi posjetio je Moskvu 1999., a ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je Mongoliju 2000. kako bi potpisao Ulanbatorsku deklaraciju od 25 točaka, potvrđujući mongolsko-rusko prijateljstvo i suradnju u brojnim gospodarskim i političkim pitanjima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
