Izraelski premijer stiže 15. veljače u prvi službeni posjet novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, s nadom novog i sretnijeg doba američko-izraelskih odnosa. Nakon osam godina osobnih animoziteta i udaljavanja između Benjamina Netanyahua i Baracka Obame, izraelski šef vlade se naprezao da što više podrži novu američku administraciju, vjerujući u sklonosti Republikanaca Izraelu. I tu je Netanyahu u pravu, jer je Trump bio vrlo bučan protivnik Obamine politike prema Izraelu, protiv suzdržanog glasa u Vijeću sigurnosti prilikom donošenja rezolucije protiv izraelskih naselja u prosincu. Nominacija Davida Friedmana, oštrog cionista, za američkog veleposlanika u Izraelu i najava o micanju američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem dodatni su pokazatelji Trumpove sklonosti Izraelu, da se ne govori o sastavu njegovog kabineta. Tijekom svoje predizborne kampanje, Trump je obećao da će biti najviše proizraelski predsjednik ikad, iako po običaju nitko ne zna što to zapravo znači, ponajmanje sam Trump.
No, jedno je predizborna kampanja, a sasvim drugo kad se sjedne na fotelju Bijele kuće, iako se čini da predsjednik još uvijek ne vlada nego vodi kampanju. Američki predsjednik ne može izbjeći političke zakone koji prešutno vladaju u toj tranziciji na koju se Trump još uvijek nije naviknuo. Umjesto objavljivanja na Twitteru, Trump bi trebao uvidjeti teškoću vladanja, vaganja između savjeta svojih pomoćnika i zahtjeva stranih vođa, a sve kako bi se postigla dovoljna ravnoteža koja bi omogućila izvršavanje politika. Posebice je to važno u pitanju Izraela, koji je važno političko područje svakog američkog predsjednika. Napokon, obećanja o američkom veleposlanstvu u Jeruzalemu davali su i Bill Clinton i George W Bush, ali su shvatili da je rizik prevelik. Tragovi takvog razmišljanja naziru se u nedavnom Trumpovom intervjuu za izraelske novine Hayom, u kojima je izbjegavao pitanje veleposlanstva, a naselja na Zapadnoj obali je opisao kao loše za dostizanje mira.
Nade izraelske desnice jenjavaju, a osobito je značajno da je prije Netanyahua (iako neplanirano) u Washington stigao jordanski kralj Abdulah te time postao prvim bliskoistočnim državnim čelnikom koji je posjetio Trumpa. Posjet je bio ipak prije svega važan za same Jordance, jer su očekivali da će Trump naglasiti američku predanost jordanskoj stabilnosti, sigurnosti i prosperitetu, te naglasiti kritični doprinos Jordana u borbi protiv Daeša i osnivanja sigurnih zona u Siriji, jordanskom sjevernom susjedu. Ujedno su razgovarali o oživljavanju izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora i načinima pojačavanja strateškog partnerstva i zajedničke borbe protiv terorizma. Lokalni su mediji u Jordanu cijenili ovaj posjet, pa čak i proglasili kralja diplomatskim lavom za cijeli arapski svijet. Istovremeno je Bijela kuća izdala izjavu kojim je upozorila Izrael da neće dati blagoslov na izgradnju novih naselja na Zapadnoj obali i osobito u Istočnom Jeruzalemu, s obzirom da oni ne pomažu miru. Ovaj iznenađujući stav postala je jedna od kontroverznih tema na Levantu, a jordanski mediji su se raspisali da je Trumpov položaj prema naseljima ishod posjeta jordanskog kralja. U svojih pet dana u Washingtonu, Abdulah se nije skanjivao komentirati premještaj veleposlanstva. Kralj je zapravo upozorio da bi to pomicanje imalo regionalne posljedice koje će smanjiti mogućnosti za mir i dolaska do rješenja dviju država, a može ujedno oslabiti prilike uspješnog rata protiv terorizma. Abdulah je čest i rado viđen gost na Capitol Hillu i kod Republikanaca i kod Demokrata, što je također važan detalj njegovog posjeta i njegovih riječi.
Trump može biti krajnje antipatičan, ali je i biznismen koji dobro zna vagati svoje opcije. Preneseno u političku računicu, u svoj kabinet je postavio kako proizraelske ljude tako i one političare koji imaju određene rezerviranosti prema tradicionalnom američkom prijatelju. Ministar obrane James Mattis je jedan od najpoznatijih protivnika izraelskih naselja, dok je ministar vanjskih poslova Rex Tillerson svoju karijeru sagradio na dugogodišnjim vezama s petromonarhijama Perzijskog zaljeva, te će očito tražiti od američkog vrha da uskladi svoje korake sa stavovima ključnih arapskih država. Kad se tako sagledaju stvari, popularni Bibi bi se mogao ponovno smrknuti i ugroziti svoj politički opstanak. Amerikanci zasigurno neće u potpunosti maknuti Arape s pregovaračkog stola, niti će dati Izraelcima priliku da rade što god žele.
U Izraelu sve to ima svoje posljedice. Nastao je sukob na izraelskoj desnici o porukama i agendi koju Netanyahu treba predstaviti američkom predsjedniku. Na jednoj strani je čelnik HaBayit HaYehudi Naftali Bennett, kojemu se pridružilo više pripadnika desnog krila Likuda u vladi, te koji traže da premijer ne smije zauzeti kompromisan stav. Na suprotnoj strani je sam Netanyahu, koji je daleko realističniji od Bennetta, ali zna da bi taj realizam mogao stvoriti imidž poraza, što je posebice opasno s obzirom na težak unutarpolitički položaj izraelskog premijera. Za razliku od Bennetta, Netanyahu je već razgovarao s Trumpom telefonom, a direktor Mossada Yossi Cohen se već više puta susreo s Trumpovim timom. Netanyahu nije bio zadovoljan razgovorom i osobito je bio razočaran Cohenovim izvještajem, ali mu je dovoljno jasno da nema mnogo opcija, te da Izrael ne može dopustiti sukob s Trumpom, bez obzira na cijenu. Trump će na kraju biti tvrdi orah za Bibija.
U telefonskom razgovoru s Trumpom, Netanyahu je potvrdio svoju predanost rješenju dviju država, ali je upozorio da palestinska strana ne surađuje i ne daje nikakve ustupke. Bennett je oštro protiv toga te je javno obznanio da će se zemlja tresti ako se povede razgovor o dvije države u Washingtonu. Ovo nisu prazne prijetnje, jer iza tog sukoba vladajuće koalicije stoje kriminalne istrage protiv određenih aktivnosti premijera. Prijeti mu krivična prijava koja ga neće koštati samo političke karijere već bi mogao završiti u tamnici. Već treći puta izraelska policija propituje korupcijske skandale koji sežu sve do Netanyahua, pa on većinu svoje energije troši na svoju obranu i uvjeravanje medija i glavnog državnog tužitelja Avichala Mandelblita kako bi njegova smjena bila čista nacionalna neodgovornost u ovom kritičnom trenutku izraelske povijesti. Stoga Netanyahu planira okosnicu svojih razgovora postaviti na egzistencijalne prijetnje Izraelu te naglašavati borbu protiv Irana, Hezbolaha i Sjeverne Koreje, odnosno tamo gdje i on i Trump imaju sličnu ideologiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
