Niti globalna ekonomska kriza niti imperijalistička blokada ne može ukloniti osmijeh s lica kubanskih dječaka i djevojčica, a dječjeg smijeha ima u izobilju svakog 1. lipnja kada se na Kubi velikim proslavama obilježava Međunarodni dan djece.
Svaka država je, po naputku UN-a 1954, odredila svoj datum za tu proslavu, na Kubi, kao i u mnogim drugim državama, Međunarodni dan djece se slavi 1. lipnja. No, kada govorimo o Kubi onda govorimo o zemlji koja zaista ima razloga za slavlje. Već preko 50 godina Revolucija iznimno pazi na one najmlađe i to više nitko ne može osporiti.
Dok na Kubi traje veselje i zabava povodom dana djece, ostatak svijeta može osjećati samo bol i sramotu zbog milijuna djece koja umiru u ovom trenutku od gladi i eksploatacije. Najmlađi naraštaji ovog svijeta svakodnevno su žrtve ratova, robovlasničkog rada, odvratne seksualne eksploatacije, izlječivih bolesti, bijelog roblja, trgovine organima itd.
Kako i prenosi kubanska novinska agencija CNA (Cuban News Agency) povodom Međunarodnog dana djece: "Strašne tragedije koje se događaju milijunima djece diljem svijeta izazivaju na Kubi osjećaje ogorčenja, ali i utjehe - jer znamo da smo sigurni ovdje, kao oaza u jednoj ogromnoj pustinji. U ovoj zemlji imamo jako rijetku privilegiju da možemo sami donositi planove za sebe i zato smo u poziciji da možemo zaštititi i garantirati sva prava djeci i prije no što se rode.
Jako smo ponosni na ono što smo izgradili za našu djecu, sačuvali smo za njih "zlatno doba djetinjstva". Naš ponos je opravdan, jer ovaj raj nismo izgradili u "kulturno uzdignutoj Europi" nit u "bogatoj Sjevernoj Americi", već u maloj siromašnoj južnjačkoj zemlji.
No, moramo biti i oprezni da nas taj osjećaj zadovoljstva ne povede u pravcu da se samo prepustimo državnim garancijama, rješenjima i bdijenju - ne možemo sve ostaviti u rukama države i samo mirno spavati svake noći. U socijalističkoj Kubi svi smo mi država, svi smo mi Revolucija.
Dok slavimo prvi lipanj, a imamo itekako razloga za slavlje jer živimo u bastionu dječje sigurnosti kojeg smo stvorili vlastitom borbom, moramo gledati u budućnost - zajedno moramo raditi kako bi san o pravednom, socijalno jednakom, boljem društvu vrijedio za sve dječake i djevojčice diljem svijeta."
Kuba je pola stoljeća demonizirana od strane SAD-a, upravo zbog te činjenice - zato što je autonomna, zato jer odlučuje sama za sebe. Ako imperijalistička agenda išta mrzi do ekstrema onda je to autonomija, jer sloboda Kube je simbol koji rezonira diljem svijeta. Na valu kubanske revolucije danas stasaju autonomni pokreti diljem Latinske Amerike, od Ekvadora, Nikaragve do Argentine i Venecuele. No, pola stoljeća nakon trijumfalnog ulaska revolucionara u Havanu, Kuba više nema potrebe hvaliti sama sebe - cijeli svijet je danas prepoznaje i priznaje kao "oazu u pustinju", bilo da govorimo o ravnopravnosti stanovnika, zdravstvenom sustavu, obrazovnom sustavu ili o pravima djece.
Uspjeh Kubanske Revolucije toliko je značajan i grandiozan da se uspješno probija kroz trnje globalnih mass medija koji će i dan danas Kubu nazivati diktaturom.
"Kuba je raj za djecu i cijeli svijet bi se morao ugledati na ovu zemlju. Mnogo bi mogli naučiti od Kube", rekao je specijalni UN-ov povjerenik za dječji fond organizacije UNICEF, José Juan Ortiz nakon boravka na Kubi.
UNICEF-ov povjerenik, José Juan OrtizUNICEF-ov povjerenik, José Juan Ortiz rekao je kako je u svom 30-godišnjem radu u UN-ovoj organizaciji, proučio i vidio mnogo socijalnih razvojnih programa u drugim zemljama, ali samo je jedan doživio svoj socijalni impakt - a to je primjer Kube i njeno zalaganje za ljudska prava koje postoji već više od pedeset godina.
"Ne postoji nitko isključen na Kubi i ta činjenica vrijedi i za ljudska prava",
rekao je Ortiz. "Unatoč činjenici da je siromašna zemlja, ne postoji nitko tko je ugrožen na Kubi - jer nije stvar u novcu, nego u političkim prioritetima, rekao je Ortiz i napomenuo da kad bi djeca širom svijeta bila prioritet kao na Kubi, "svi problemi djece na planeti bili bi riješeni u godinu dana."
Povodom dana djece na Kubi, UNICEF-ov dužnosnik José Juan Ortiz dao je intervju za list Juventud Rebelde i pritom rekao:
José Juan Ortiz: "Kuba je jedina zemlja u razvoju koja zaista može slaviti na Međunarodni Dan Djece. Nijedno dijete na Kubi nije nezaštičeno, to je veliki povod za slavlje i narod Kube bi morao biti izuzetno ponosan na ono što su postigli."
JR: "5 godina ste specijalni UNICEF-ov izaslanik za Kubu, koje biste programe istaknuli?"
José Juan Ortiz: "Imamo programe koji su od povijesnog značaja kao što su 'Educa a tu hijo' i 'Para la vida'. Također smo organizirali dostavu nekih specifičnih lijekova koji se ne proizvode na Kubi, a teško ih je nabaviti zbog blokade SAD-a. Zanimljivo je istaknuti naš rad s mlađim delinkventima. Dok se u Latinskoj Americi UNICEF svakodnevno bori s maloljetnim bandama koje redovno završavaju u zatvorima s drugim kriminalcima i tako i sami postaju kriminalci, na Kubi nitko ne postaje kriminalac - nema maloljetnika po zatvorima. Sva ta djeca odlaze u škole u kojima rade izuzetno ljubazni učitelji koji im pomažu da postanu uzorni građani. Mnoga ta djeca napuštaju školu sa stručnim zvanjem, mnogi čak nastave obrazovanje na fakultetima. Nijedno dijete - od 200 milijuna djece diljem svijeta kojima je uskraćeno obrazovanje, koja rade u izrabljivačkim uvjetima ili pak završavaju u lancima prostitucije - nije kubansko. UNICEF zato ističe upravo Kubu kao primjer što se zaista može postići kada postoji politička volja, čak i kada resursa nema previše. Država može postići sve ako zaista i želi."
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
