Više tisuća građana okupilo se jučer u Beogradu na mirnom prosvjedu oporbe zbog navodne krađe glasova na parlamentarnim izborima koji su održani u prošlu nedjelju. Nije jednostavno dokazati da je režim krao glasove, ali postoje uvjerljive indicije koje ukazuju da se nešto ipak dogodilo. U najmanju ruku bilo je nelogičnosti, od toga da je najstariji glasač imao 144 godine do toga da su se Albanci na Kosovu masovno potpisivali ćirilicom u glasačke protokole na biračkim mjestima. To bi moglo ući u kategoriju balkanskog izbornog folklora da nema za posljedicu padanje makar jedne stranke ispod izbornog praga.
Poslije tjedan dana krajnji rezultat izbora i dalje se ne zna. Glasovi se još obračunavaju. Republička izborna komisija (RIK) prebrojila je u prvih 12 sati nakon izbora 98 posto glasova, a onda se narednih šest dana ostala mučiti s preostalih dva posto. U petak je priopćila rezultat na temelju 99,82 posto i najavila da će konačni rezultat biti poznat 4. svibnja nakon što se ponovi glasanje na nekim mjestima. U posljednjih 16 godina postmiloševićevske Srbije ovakvo nešto događa se prvi puta.
O čemu je ovdje riječ? Uvjerljivi pobjednik ovih izbora za parlament, koji su bili prijevremeni, očigledno je dosadašnji premijer Aleksandar Vučić s više od 48 posto glasova. Manje je očigledno, ali se da naslutiti, da Vučić nije zadovoljan pobjedom. Zbog toga je, kako tvrdi oporba, posegnuo tijekom izborne večeri za tuđim glasovima, nakon što je vidio prema prvim uzorcima da ne stoji onako dobro kako je očekivao. Što je uopće Vučić očekivao ako mu je malo 48 posto glasova koje je osvojio? Preračunato u saborske mandate njegova lista osvojila je 131 od 250 mjesta. Zar to nije razlog za veselje? U njegovom slučaju nije, jer je Vučić imao 158 mandata u parlamentu kada je dvije godine prije roka raspisao ove izbore.
Djelomično logičnim objašnjenjem zašto bi netko s apsolutnom većinom inicirao izvanredne izbore na pola mandata, doima se da je želio osvojiti dvotrećinsku većinu, odnosno ne manje od 167 saborskih mjesta. Dvotrećinska većina neophodna je za izmjene Ustava, koje je Vučić najavio. Kao drugi razlog zbog kojeg je raspisao izbore, neslužbeno se spominjala Vučićeva namjera da 'očisti' parlament od nepouzdanih zastupnika SNS-a i zamjeni ih drugim, njemu poslušnijim.
Vučić je prilično samouvjereno ušao u izbornu trku, te je listu nazvao svojim imenom, bez spominjanja Srpske napredne stranke (SNS) čiji je šef. 'Aleksandar Vučić – Srbija pobjeđuje'. Oko sebe je okupio javne ličnosti i stranke različitih političkih orijentacija, koje čini se veže oportunizam, više nego ideologija. Kada je od mandata koje je osvojio oduzeo 33 koliko je prije izbora navodno obećao spomenutima, sračunao je da mu je za njegovu SNS ostalo 'svega' 98.
Još tijekom izborne noći Vučić...
Poslije tjedan dana krajnji rezultat izbora i dalje se ne zna. Glasovi se još obračunavaju. Republička izborna komisija (RIK) prebrojila je u prvih 12 sati nakon izbora 98 posto glasova, a onda se narednih šest dana ostala mučiti s preostalih dva posto. U petak je priopćila rezultat na temelju 99,82 posto i najavila da će konačni rezultat biti poznat 4. svibnja nakon što se ponovi glasanje na nekim mjestima. U posljednjih 16 godina postmiloševićevske Srbije ovakvo nešto događa se prvi puta.
O čemu je ovdje riječ? Uvjerljivi pobjednik ovih izbora za parlament, koji su bili prijevremeni, očigledno je dosadašnji premijer Aleksandar Vučić s više od 48 posto glasova. Manje je očigledno, ali se da naslutiti, da Vučić nije zadovoljan pobjedom. Zbog toga je, kako tvrdi oporba, posegnuo tijekom izborne večeri za tuđim glasovima, nakon što je vidio prema prvim uzorcima da ne stoji onako dobro kako je očekivao. Što je uopće Vučić očekivao ako mu je malo 48 posto glasova koje je osvojio? Preračunato u saborske mandate njegova lista osvojila je 131 od 250 mjesta. Zar to nije razlog za veselje? U njegovom slučaju nije, jer je Vučić imao 158 mandata u parlamentu kada je dvije godine prije roka raspisao ove izbore.
Djelomično logičnim objašnjenjem zašto bi netko s apsolutnom većinom inicirao izvanredne izbore na pola mandata, doima se da je želio osvojiti dvotrećinsku većinu, odnosno ne manje od 167 saborskih mjesta. Dvotrećinska većina neophodna je za izmjene Ustava, koje je Vučić najavio. Kao drugi razlog zbog kojeg je raspisao izbore, neslužbeno se spominjala Vučićeva namjera da 'očisti' parlament od nepouzdanih zastupnika SNS-a i zamjeni ih drugim, njemu poslušnijim.
Vučić je prilično samouvjereno ušao u izbornu trku, te je listu nazvao svojim imenom, bez spominjanja Srpske napredne stranke (SNS) čiji je šef. 'Aleksandar Vučić – Srbija pobjeđuje'. Oko sebe je okupio javne ličnosti i stranke različitih političkih orijentacija, koje čini se veže oportunizam, više nego ideologija. Kada je od mandata koje je osvojio oduzeo 33 koliko je prije izbora navodno obećao spomenutima, sračunao je da mu je za njegovu SNS ostalo 'svega' 98.
Još tijekom izborne noći Vučić...
