Američke snage danas su počele sa zračnim i raketnim napadima na uporišta ISIL-a i još nekih skupina na teritoriju Sirije. Tim potezom kompleksna situacija na Bliskom istoku postaje još i kompleksnija te vodi u dodatne eskalacije koje će čak i ključni akteri teško moći pohvatati.
Što ako pokušamo aktualnu situaciju objasniti nekome bez ikakvog predznanja o ovom novom sukobu? Gdje početi? Jer svaki početak, uskoro, bez greške, vodi u sve dublje i dublje kontradikcije.
Na kojoj osnovi uopće početi s objašnjavanjem situacije? Geopolitičkoj? Historijskoj? Energetskoj? Vojnoj? Klasnoj? Religijskoj? Možemo odabrati jednu ili sve, ali prije ili kasnije (više prije nego kasnije) početi će se isprepletati na jedan čudan način.
Svi nastoje definirati neki početak, a to je možda i najteži posao od svih. Što je početak bliskoistočnih sukoba? Dominacija Islama? Raskol unutar Islama? Križarski ratovi? Kolonijalizam? Osnutak Izraela? Iranska revolucija?
Od svega ponešto zapravo. Često se izraelsko-palestinski sukob uzima kao centralni sukob iz kojeg su proizašle brojne druge situacije i podjele na Bliskom istoku. No, drugi sukobi su prethodili ovom sukobu.
Pogledajmo Siriju, koja sada ponovno postaje ključno žarište, što je povod rata? Sekularna pan-arapska vlast? Odnos s Iranom i Rusijom? Anti-izraelska politika?
Ako je Sirija bastion pan-arapske ideologije, kako to da su onda gotovo sve arapske zemlje nastrojene protiv nje i aktivno su sudjelovale u naoružavanju militanata? A ako je pak ipak stvar religije, kako to da se onda sirijska vojska nikada nije raspala u zemlji s alawitskim vodstvom i većinski sunitskim vojnicima? Zato jer su, navodno, ključni zapovjednici alawiti? Zašto onda nisu prebjegli? Prebjega je itekako bilo, u pravim danima pobune, ali generalno gledajući, broj je zanemariv.
Pravi otpor unutar jedne vojske pronalazimo primjerice u Afganistanu gdje su često vojnici, posve iznenada, otvarali vatru na svoje zapovjednike, u većini slučajeva NATO-ove zapovjednike. Takvih incidenata u sirijskoj vojsci nije bilo, a ako ih je i bilo, po broju su zanemarivi.
Da li je Sirija nekome problem zato što je politički vezana uz Iran? Možda, ali s druge strane nailazimo na situacije gdje su pojedine sile, potpuno oprečne prema situaciji u Siriji, zapravo u dobrim odnosima. Primjerice Iran i Turska - Iran je svakako glavni saveznik Sirije u regiji, jedini pravi saveznik u regiji, dok je Turska vjerojatno njen najveći neprijatelj i njena najveća prijetnja. No, isti Iran i Turska imaju poprilično dobre odnose, ne baš posve savezničke, ali iznad formalnih.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
