Pregovori svjetskih sila i Irana oko nuklearnog programa nastavljaju se u sve oštrijem tonu. Američki kuloari na Capitol Hillu daju naslutiti da će gotovo svi republikanski senatori glasati za Kirk-Menendezov zakonski akt koji zahtjeva sankcije Iranu ako P5+1 pregovori propadnu. Predsjednik Obama je obećao da će položiti veto na takvu odluku. Sada demokrati trebaju 13 do 15 senatora koji će podržati Obamu u ideji da Iranu treba dati dovoljno otvorenog prostora da donese pravilnu odluku koja će voditi dugotrajnom dogovoru.
Zakonski akt zajednički su složili demokratski senator Menendez iz New Jerseyja i republikanski senator Kirk iz Illionoisa krajem 2014., koji postavlja niz poteškoća za Obamu. Prema tome prijedlogu, američki će predsjednik morati Kongresu dokazati da Iran nije testirao niti jedan balistički projektil koji prelazi doseg od 500 kilometara. Iako je sveukupan cilj u skladu s rezolucijom UN-ovog Vijeća sigurnosti, cilj je ovako postavljenog zahtjeva taj da Obama ne može ništa takvoga dokazati, jer se nije postavilo vremensko razdoblje u kojemu valja tražiti lansiranje projektila. Uz to, američki zakonodavci bi ovime proširili sankcije ne samo uslijed iranskog nuklearnog programa, već i na balistički program iranske vojske.
Obama bi također morao dokazati da Iran nije izravno ili neizravno podupirao, financirao, planirao ili izvodio terorističke čine protiv SAD-a ili državljana i imovinu SAD-a svuda u svijetu. I ovdje nema spomena vremenskog razdoblja, pa se predlagatelji mogu izvlačiti na temu okupiranja američkog veleposlanstva u Teheranu ili pomaganje Hezbolahu. Potom se nalaže predsjedniku da dogovor uključi rastavljanje svih nuklearnih postrojenja. I dok će prema dogovoru Iran rastaviti neka od nuklearnih postrojenja, nigdje se ne zahtjeva da bi rastavio sve, a posebno ne ona postrojenja koja služe za proizvodnju mirnodopske nuklearne energije.
Ukoliko predsjednik ne donese dokaze koje Kongres traži, američki bi zastupnici izglasali ponovno postavljanje svih sankcija koje su suspendirane ili o kojima se razmišlja suspendirati. Ukoliko se u međuvremenu postigne dogovor, na godišnjoj razini Kongres ostavlja mogućnost da se zakon promijeni. No i to uključuje potrebu da se ispune svi prethodni zahtjevi. Ti zahtjevi su možda poželjni američkim političarima u teoriji, ali prelaze sve mandate pregovaračkih strana.
U siječanjskom obraćanju naciji, predsjednik Barack Obama naglašeno je istaknuo potrebu uspjeha diplomacije i osvrnuo se na "jastrebe" i u američkoj i u iranskoj politici, kojima su draže sankcije nego razgovori koji mogu voditi dugoročnom rješenju nuklearnog problema. Zapadni svijet strahuje da je obogaćivanje urana u Iranu posljedica želje iranskog režima za razvojem nuklearnog oružja. Sam pristup ovom problemu ima nekoliko temeljnih poteškoća.
Iranski vođe nekoliko su puta naglašavali da je nuklearna energija pravo svakog naroda, a nuklearno oružje ničije pravo, te podsjetili da su najviši šijitski duhovni i politički vođe izdali fetvu kojom se zabranjuje korištenje takvog oružja. U Iranu se mogu čuti glasovi tek radikalnih pripadnika uleme koji smatraju da se takva fetva mora povući. Fetva u Iranu nije tek simbolička odluka, ona se prevodi u zakonodavnu odredbu, pa čak i više od toga. Stoga je jasno da iranski režim nikako ne želi proizvesti nuklearno naoružanje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
