"Ukrajinski arsenal, ali i oči i uši": Velika pobjeda u Harkovu nije samo ukrajinska - ovo je nova, uspješnija faza američkog rata protiv Rusije putem tuđe vojske

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski danas se iznenada pojavio u Izjumu, gradu kojeg su tijekom proteklog vikenda u velikoj ofenzivi zauzele ukrajinske snage. "Cijela regija Donjeck bit će oslobođena", poručio je Zelenski sugerirajući koji je jedan od idućih ciljeva. Podsjetimo, Zelenski je ranije najavljivao i potpuno oslobađanje Ukrajine, uključujući i kompletan teritorij Krima koji se nalazi pod ruskom kontrolom još od 2014. godine. Kada je to po prvi put izjavio mnogi su smatrali kako je riječ tek o prigodnoj izjavi u svrhu obrane totalnog ukrajinskog teritorijalnog suvereniteta, ali suštinski neostvarivo. Danas pak neki počinju vjerovati da je Ukrajina zaista u stanju to i izvesti, uz dovoljne količine zapadnog naoružanja.

Zanimljivo je da oprezne izjave ovog puta ne stižu iz Kijeva već iz Washingtona. Naime, američki predsjednik Joe Biden poručio je danas kako unatoč ukrajinskom napretku u regiji Harkov ovo izgleda kao "dugotrajni rat".

Ipak, čini se kako će ova pobjeda u Harkovu Ukrajini donijeti još dosta naoružanja, uključujući i oružje koje im do sada nije slano. Naime, kako piše njemački dnevni list Suddeutsche Zeitung, SAD razmatra mogućnost slanja glavnog borbenog tenka Ukrajini. U isto vrijeme njemački kancelar Olaf Scholz u intervjuu za list Frankfurter Allgemeine Zeitung nije isključio mogućnost slanja vodećeg njemačkog borbenog tenka, Leopard 2. "Koordinirat ćemo se s našim saveznicima. Situacija je dinamična", rekao je Scholz. Drugim riječima, ako SAD odluči slati Ukrajini svoje najteže tenkove onda se i od Berlina očekuju da učini isto.

Podsjetimo, velika ukrajinska protuofenziva na prostoru regije Harkov krenula je prije manje od deset dana, 6. rujna. Za dva dana, 8. rujna, ukrajinske snage zauzele su grad Balakliju te su tako došli na svega 15-ak kilometara od ključnog logističkog centra, grada Krupjansk. Idućeg dana prodor se još i ubrzao te su ukrajinske snage preuzele kontrolu nad oko 30 naselja. U tom trenutku ruski šef u Harkov regiji, Vitalij Gančev, priznao je da su ukrajinske snage ostvarile "značajnu pobjedu".

Rusko ministarstvo obrane objavilo je kako šalju pojačanja u regiju, no ako ista i jesu stigla, bilo je to premalo i prekasno.

10. rujna ukrajinska vojska zauzima zapadni dio Krupjanska koji se nalazi uz rijeku Oskil - ta rijeka će uskoro postati vrlo važna. Ukrajinske snage dolaze sjeverno sve do ruske granice. 12. rujna zauzimaju još 20-ak naselja, uključujući mjesto Dvročina na zapadnoj strani obrane rijeke Oskil.

13. rujna, odnosno jučer, Kremlj je priznao poraz, donekle, tvrdeći kako je to zapravo bilo taktičko povlačenje s teritorija zapadno od rijeke Oskil koja je sad postala nova linija fronte.

Još uvijek postoji debata oko toga je li ovo zaista bilo djelomično povlačenje, a djelomično odbacivanje ili je ruska vojska upala u totalni kaos. Naime, ukrajinska strana tvrdi da su vojnici u panici bježali s fronte kradući osobna vozila lokalnim civilima. Ukoliko je to istina (što može, a i ne mora biti, jer teško da je ijedna strana vjerodostojna dok govori o drugoj), definitivno ne zvuči kao "organizirano povlačenje".

Što Rusija kaže? Na temelju čega baziraju svoj argument o povlačenju? Rusko ministarstvo obrane navodi kako su se prebacili s druge strane rijeke Oksil zato jer žele prioritet staviti na bitku za regiju Donjeck. No, to baš i nema smisla. Naime, povlačenjem na ovu novu liniju fronte Ukrajincima se zapravo daje prilika da pokrenu nove kontranapade, na Donjeck i Lugansk (što Zelenski iz Izjuma upravo i najavljuje).

Informacije s terena sugeriraju kako ruske snage i dalje nastoje zauzeti Bahmut, no čak da to i uspiju gubitak Izjuma sjevernije potvrda je da stvari očito ne idu prema planu.

Još se čeka na iduće korake, kako ruske tako i ukrajinske. Hoće li Rusija pojačati svoje snage? Hoće li Ukrajina ponoviti uspjeh iz Harkova i u regiji Herson?

U međuvremenu valja istaknuti jednu važnu činjenicu, odnosno dvije. Ovo je svakako ozbiljan poraz za rusku vojnu inicijativu. Kao drugo, ovo nije pobjeda samo Ukrajine već i SAD-a.

Kolumnist lista The New York Times, Bret Stephens, u jučerašnjem tekstu pod naslovom "Ukrajinski uspjesi su i Bidenovi", između ostalog, piše:

To je svakako vrlo zanimljiva, i vrlo točna opservacija. Kijevu je od prvog dana jasno da može opstati samo uz potpunu američku potporu, a to u praktičnom smislu znači da moraju i "predati" svoju vojsku na američko upravljanje jer sve što je rečeno glede američke obavještajne prednosti i preciznosti svakako stoji. Ovo je zapravo bilateralni rat u kojem Ukrajina daje ljudstvo, a SAD upravlja s adekvatne udaljenosti. Europa je tu više kao ispomoć što će se dodatno potvrditi kad Njemačka počne slati borbene tenkove odmah nakon što tako odluči i SAD, a to se očekuje uskoro.

Ipak, iako je ovaj aranžman aktivan već mjesecima tek sada je potvrđeno i da funkcionira, odnosno da američke "oči i uši" mogu ukrajinsku vojsku dovesti do pobjeda. Jasno, ovo je ujedno i skoro pa rat između Rusije i SAD-a, skoro najbliže što se može doći bez da postane direktan (dobro, može ići i nešto dalje, kao što su bili primjeri u Korejskom ratu).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.