Od samog početka oružanog sukoba u Ukrajini u proljeće 2014. pripadnici krajnje desnice na ukrajinskoj i ruskoj strani organizirali su se u ultranacionalističke skupine i osnovali vlastite podjedinice ili odrede. Međusobno su se stigmatizirali kao fašisti i neonacisti, te su time nastojali diskreditirati napore druge strane i osvojiti pristalice. Tako je 18. ožujka 2014. tijekom svog obraćanja Federalnom vijeću o aneksiji Krima ruski predsjednik Vladimir Putin objasnio da su nacionalisti, neonacist, rusofobi i antisemiti organizirali puč u Kijevu.
Informacijsko ratovanje, kao dio hibridnog ratovanja, služi ne samo praćenju i opravdavanju oružanog sukoba, već ga ponekad i stvara. Ulazak u propagandu ili nedostatak medijskog angažmana po tom pitanju može dovesti do značajnih prednosti ili nedostataka. Zato je sukob u Ukrajini obilježen ne samo oružanim napredovanjem jedne ili druge strane, već kretanjem društveno-političke stvarnosti u Rusiji, a naročito u Ukrajini. Pripadnici ultranacionalističkih skupina su u tom pogledu vrlo bučni u javnom prostoru. U svojim sredinama gledaju se kao branitelji domovine, što dodatno legitimizira njihovu krajnje desnu ideologiju u javnom diskurzu.
U Ukrajini su prosvjedi na Majdanu doveli do jačanja takvih ultranacionalističkih strujanja. U prva dva desetljeća ukrajinske najnovije neovisnosti radikalne nacionalističke stranke i pokreti nisu bili poznati široj ukrajinskoj javnosti. Dobili su iznimno malenu podršku na izborima i nisu utjecali na stavove i djelovanja političkih elita. Među njima se nije našao karizmatični vođa, a još manje neki jasan cilj. Napokon, san mnogih ukrajinskih nacionalista ostvaren je proglašenjem nezavisnosti, u kojemu ti nacionalisti nisu ni sudjelovali. Većinom su se okupili u ulogama jačanja javnog značaja ukrajinskog jezika i odvajanja Ukrajinske pravoslavne crkve od Moskovske patrijaršije, a poborništvo su dobili tek u pojedinim dijelovima zapadne Ukrajine.
Sve se to promijenilo dolaskom Viktora Janukoviča 2010. Do tada je Rusija smatrana kao ambivalentan susjed, ali kad je potpisan Harkovski sporazum, koji je produljio korištenje Sevastopoljske luke za rusku Crnomorsku flotu kao i postavio druge mjere suradnje, ukrajinski nacionalisti su upozorili da predsjednik ugrožava nacionalnu sigurnost i suverenitet. Preko noći radikalni nacionalisti su zadobili proturuski narativ. Nevjerojatan uspjeh desničarske Sveukrajinske unije Svoboda Oleha Tjahniboka krajem 2012. dovela je Svobodu u Vrhovnu radu s čak 10,44 posto glasova. Tako je Svoboda postala najvećom radikalnom desničarskom političkom snagom u Ukrajini, iako je monopol na ultranacionalizam uskoro izgubila.
Kad je započeo masovan prosvjedni pokret u Kijevu pod imenom Euromajdan 21. studenog 2013., Svoboda je bila jedna od tri opo...
Informacijsko ratovanje, kao dio hibridnog ratovanja, služi ne samo praćenju i opravdavanju oružanog sukoba, već ga ponekad i stvara. Ulazak u propagandu ili nedostatak medijskog angažmana po tom pitanju može dovesti do značajnih prednosti ili nedostataka. Zato je sukob u Ukrajini obilježen ne samo oružanim napredovanjem jedne ili druge strane, već kretanjem društveno-političke stvarnosti u Rusiji, a naročito u Ukrajini. Pripadnici ultranacionalističkih skupina su u tom pogledu vrlo bučni u javnom prostoru. U svojim sredinama gledaju se kao branitelji domovine, što dodatno legitimizira njihovu krajnje desnu ideologiju u javnom diskurzu.
U Ukrajini su prosvjedi na Majdanu doveli do jačanja takvih ultranacionalističkih strujanja. U prva dva desetljeća ukrajinske najnovije neovisnosti radikalne nacionalističke stranke i pokreti nisu bili poznati široj ukrajinskoj javnosti. Dobili su iznimno malenu podršku na izborima i nisu utjecali na stavove i djelovanja političkih elita. Među njima se nije našao karizmatični vođa, a još manje neki jasan cilj. Napokon, san mnogih ukrajinskih nacionalista ostvaren je proglašenjem nezavisnosti, u kojemu ti nacionalisti nisu ni sudjelovali. Većinom su se okupili u ulogama jačanja javnog značaja ukrajinskog jezika i odvajanja Ukrajinske pravoslavne crkve od Moskovske patrijaršije, a poborništvo su dobili tek u pojedinim dijelovima zapadne Ukrajine.
Sve se to promijenilo dolaskom Viktora Janukoviča 2010. Do tada je Rusija smatrana kao ambivalentan susjed, ali kad je potpisan Harkovski sporazum, koji je produljio korištenje Sevastopoljske luke za rusku Crnomorsku flotu kao i postavio druge mjere suradnje, ukrajinski nacionalisti su upozorili da predsjednik ugrožava nacionalnu sigurnost i suverenitet. Preko noći radikalni nacionalisti su zadobili proturuski narativ. Nevjerojatan uspjeh desničarske Sveukrajinske unije Svoboda Oleha Tjahniboka krajem 2012. dovela je Svobodu u Vrhovnu radu s čak 10,44 posto glasova. Tako je Svoboda postala najvećom radikalnom desničarskom političkom snagom u Ukrajini, iako je monopol na ultranacionalizam uskoro izgubila.
Kad je započeo masovan prosvjedni pokret u Kijevu pod imenom Euromajdan 21. studenog 2013., Svoboda je bila jedna od tri opo...
